Prije malo više od šest mjeseci milijuni Iračana zanemarili su strah od bombi i metaka te pošli na glasovanje.

Ali ljudi koje su izabrali tek se moraju usuglasiti o odabiru vođe i započeti s poslom. “Ja sam predstavnik iračkog naroda, ali nemam takav osjećaj”, izjavio je Kadim Jwad, koji zastupa južnu pokrajinu Babil. “Moje strpljenje je pri kraju. Cijelo sam vrijeme umoran i frustriran. Na mene se radi golem pritisak. To je više no što mogu podnijeti.” Neki ljeniji zastupnici odlučili su se za ne tako kaotična mjesta s ljepšim vremnom i manje krvoprolića, pa odsjedaju u finim hotelima ili privatnim domovima s bazenima u Jordanu, Siriji, Iranu ili Dubaiju. Nekolicina ih sjedi kod kuće i pjeni se. Energija i optimizam koje su ti nadobudni reformatori donijeli u Bagdad potpuno su nestali nakon izbora održanih 7. ožujka. Ayad Samarrai, predsjednik posljednjega funkcionalnog iračkog parlamenta, tijela čiji je zaštitni znak zamor i koje je u ožujku potaknulo javnost da odbaci dobre zastupnike (premda je sam Samarrai ponovno izabran), rekao je da među njegovim kolegama nije neuobičajen osjećaj melankolije. “Neodržavanje sjednica stvorilo je stanje psihološke praznine među zastupnicima”, objasnio je. “Osjećaju se beskorisno. Bili su spremni sudjelovati. Bili su ambiciozni i spremni uvoditi promjene. Naravno, ta je motivacija sada potpuno nestala.” Međutim, kompenzacije umiruju dosadu koja ih muči: dobivaju plaće od oko 11.050 dolara mjesečno, u što je uključena i stanarina; tri nova novcata SUV-a i 30 članova sigurnosnog osoblja stoji im na raspolaganju; imaju i nove diplomatske putovnice koje im omogućuju bezbrižna međunarodna putovanja, a vlada im uplaćuje mirovinsku naknadu zahvaljujući kojoj će u budućnosti imati mirovinu u iznosu od 80 posto plaće. Istodobno se procjenjuje da jedan od četiri Iračana živi ispod granice siromaštva. Novoizabrana zastupnica Leila Hassan izjavila je: “Posramim se kad me ljudi pitaju što ima novo, a kad izađem, stidim se jer se brinem da će me ljudi kriviti”. Leila Hassan iz stranke Kurdskog saveza kaže da pokušava ostati aktivna, ali je često obuzme dosada. “Imam puno slobodnog vremena jer nisam udana, a majka se brine za mene”, rekla je ova tridesetogodišnjakinja. “Ona kuha i čisti pa ja nemam što raditi. Većinu vremena provodim čitajući.”

Također dodaje da je zajedno s drugim novoizabranim zastupnicama pohađala tečaj o demokraciji tijekom kojega su posjetile Sjedinjene Američke Države i Libanon. “Složile smo se da ćemo osnovati lobi za ženska pitanja unutar parlamenta”, objašnjava. “Očekivale smo da ćemo se susretati tijekom sjednica pa je pomalo smiješno što se naš susret dogodio izvan Iraka.” Mahmoud Othman, također član Kurdskog saveza, kaže da se unatoč svemu svejedno pojavljuje u parlamentu. “Uporno dolazim u zgradu parlamenta, ali ondje sam sasvim sam”, govori. “Nema nikoga. Katkad su ondje novinari pa s njima odradim intervju, a katkad sretnem neke prijatelje, ali ništa pretjerano korisno.” Priznaje kako je tijekom ovog razdoblja prekida rada parlamenta u Bagdadu proveo samo jedan mjesec jer se taj grad nikako ne može usporediti s Erbilom, glavnim gradom poluautonomne kurdske regije. “Bagdad? Čega ima u Bagdadu?” pita se. “U Bagdadu nemam što raditi. Većinu vremena provodim kod kuće, razgovaram i zbližavam se sa suprugom. Ovo mi je bila sjajna prilika da s njom provedem malo više vremena.” Fatah al-Ashikh, član sekularne stranke Iraqiya i zastupnik Bagdada, kaže kako mu je ovo besposleno razdoblje pružilo vremena da se posveti doktoratu iz medijskih studija. “Koristim ovo razdoblje beskorisnosti da obavim nešto što će mi dobro doći u budućnosti”, rekao je. Također je uporabio svoju novu službenu putovnicu. “Za vrijeme Ramazana otputovao sam u Siriju i veći dio mjeseca proveo ondje”, pripovijeda. “Pobjegao sam od iračke žege i brojnih nestanaka struje.” Ashikh je organizirao i prosvjed protiv floridskog svećenika koji je u rujnu zaprijetio da će spaliti nekoliko primjeraka Kurana, a kaže i da je posjetio lokacije bombaških napada diljem zemlje, kojih od izbora nije baš mali broj. “U mogućnosti sam sudjelovati na brojnim događanjima”, kaže, “uključujući, nažalost, i mnoge sprovode vojnih dužnosnika koje su ubili teroristi.” Unadim Kana, nezavisni zastupnik koji predstavlja kršćane iz pokrajine Nineveh, kaže da je i on “slobodno putovao”, ali da bi se vrlo rado odrekao te novostečene slobode kad bi mu dopustili da radi svoj posao. “Izgubili smo sedam mjeseci mogućnosti”, smatra.

Timothy Williams i Yashir Ghazi