Cijena pravovaljane prijave povrata poreza u indijskom gradu Hyderabad? 10.000 rupija. Cijena po kojoj dijete koje je već uspješno riješilo prijemni ispit možete upisati u srednju školu u Nairobiju, glavnom gradu Kenije? 20.000 šilinga. Cijena vozačke dozvole nakon što ste uspješno položili ispit u pakistanskom Karachiju? 3.000 rupija.

To su cijene takozvane “maloprodajne korupcije”, kako je naziva Swati Ramanathan, svojevrsnog “minimita” u odnosu na korupciju velikih razmjera, a koja se proširila brojnim područjima svakodnevnog života u mnogim dijelovima svijeta. Swati Ramanathan i njezin suprug Ramesh zajedno sa Sridarom Iyengarom u kolovozu 2010. odlučili su to promijeniti te izraditi internetsku stranicu ipaidabribe.com na kojoj prikupljaju anonimne dojave o plaćenom mitu, zatraženom ali neplaćenom mitu i mitu koji se u nekoj situaciji očekivao, ali zahtjev za njim nije bio izravno izrečen. Oko 80 posto ukupne količine od preko 400.000 dojava na toj stranici priča priče poput onih gore navedenih o birokratima koji traže nezakonite isplate za obavljanje rutinskih usluga ili obradu dokumenata i formulara. Odnedavna se slične internetske stranice pojavljuju diljem svijeta i razdražuju brojne birokrate. Swati Ramanathan kaže da su nevladine organizacije i vladini uredi iz najmanje 17 država stupili u kontakt s Janaagrahom, neprofitnom organizacijom u Bangaloreu koja vodi stranicu “Platio sam mito” i raspitivali se kako da i sami pokrenu sličnu stranicu. Prošle godine antikorupcijska komisija kraljevine Butan izradila je internetski obrazac koji omogućuje anonimnu prijavu korupcije, a stranica ipaidabribe.com uspostavljena je i u Pakistanu. Prema njezinim procjenama, u posljednje četiri godine gospodarstvo te države izgubilo je oko 94 milijarde dolara zbog korupcije, neplaćanja poreza te propusta državne i regionalne uprave. “Radimo na spajanju svih skupina Platio sam mito koje bi se sastajale jednom godišnje radi izmjene iskustava”, kaže Swati Ramanathan.

Ben Elers, programski direktor nevladine organizacije Transparency International tvrdi da su društveni mediji pružili prosječnom građaninu moćne nove alate za borbu protiv sveraširene korupcije. “U prošlosti smo na korupciju gledali kao na nekakav golemi problem, gromadu od problema u vezi kojega prosječni građani nisu mogli ništa poduzeti”, smatra Elers. “Danas ljudi imaju nove alate kojima će lakše prepoznati korupciju i zahtijevati promjene.” S obzirom da se na spomenutim internetskim stranicama ne navode ničija imena, dijelom i da bi se izbjegle tužbe za klevetu, nemoguće je provjeriti dojave, no Elers i ostali stručnjaci iskusni u razotkrivanju korupcije kažu da se većina njih doima istinito. Te stranice toliku su prijeteće da je kineska vlada u samo nekoliko tjedana zatrla sve koje su se pojavile u Kini prošloga ljeta, navodno zato što ih njihovi vlasnici nisu pravodobno registrirali kod vladinih tijela. Međutim, te stranice predstavljaju tek mehanizam dojave. “One same neće ništa promijeniti”, kaže Elers. “Od ključne je važnosti razvoj mehanizama kojima bi se ova internetska aktivnost prenijela u promjene u stvarnom svijetu.” U Bangaloreu je vijećnik za prijevoz za državu Karnatka, Bhaskar Rao upotrijebio podatke prikupljene na stranici “Platio sam mito” za izglasavanje reformi u odjelu za motorna vozila.Sada se za razne dozvole prijavljuje putem interneta, a prošle je godine Bangalore postao prvi grad na svijetu s automatiziranim ispitom vožnje koji se nadzire elektronskim senzorima.“Na taj smo način u potpunosti uklonili mušice inspektora za motorna vozila”, kaže Rao, danas glavni inspektor policije za unutardržavnu sigurnost.

Stephanie Strom; David Barboza pridonio izvještaju