Golemi futuristički uredski kompleks niče na pustinjskom području u blizini južnoindijskog grada Chennaija. Šest zgrada u obliku leptira djeluju kao svemirske letjelice koje su se spustile na dva dugačka, metalna terminala.

U poslovnom parku radi 12.000 ljudi, a izgradila ga je najveća indijska tvrtka koja se bavi tehnologijom, Tata Consultancy Services. S vremenom će se otvoriti 24.000 radnih mjesta, dok za korporaciju Tata radi ukupno 180.000 ljudi.U istom je razdoblju tvrtka Infosys, jedan od Tatinih najvećih konkurenata, sagradio poslovni park za 15.000 zaposlenika, a zgrade u njemu nalikuju na Partenon, rimski Koloseum i staklenu piramidu ispred Louvrea. Infosys planira do polovice 2012. godine sagraditi dodatnih 929.000 četvornih metara uredskog prostora na različitim lokacijama, čime bi sadašnju radnu snagu od 122.000 zaposlenika proširio s još 25.000. Sve je to dio graditeljskog vala indijskih tvrtki koje se bave eksternalizacijom poslovanja i ostvaruju brz rast. Ti se divovi nadaju da će uz pomoć arhitektonskog procvata snažnije konkurirati za sam vrh softverskog sektora u Indiji te da će usto imati bolji ugled kod inozemnih klijenata i budućih partnera. U zemlji gdje tvrtke koje se bave vrhunskom tehnologijom na svjetskoj razini postoje zajedno sa sirotinjskim gradskim naseljima i oskudicom u ruralnim područjima poslodavci poput Tate, Infosysa i Wipra željeli su stvoriti avangardna i ekološki prihvatljiva poslovna utočišta. Vođe novog vala graditeljstva tvrde da svojim ambicioznim projektima žele indijskom poslovnom svijetu dati novo lice. T. V. Mohandas Pai, jedan od direktora u Infosysu, koji ima 15 poslovnih parkova diljem zemlje, kaže da je šarolika arhitektonska mješavina stilova s različitih krajeva svijeta odraz indijskog osjećaja za uključivost. “Indijci su šarolik narod”, kaže.

Slično kao Kina prije deset godina, čini se da je Indija u onoj fazi gospodarskog razvoja gdje se izgradnjom najavljuje ulazak države na svjetsku pozornicu. No, za razliku od Kine gdje su val predvodile vlada i tvrtke u državnom vlasništvu, u Indiji promjene predvode privatne tvrtke. Indijske tvrtke koje se bave tehnologijom imaju jači avanturistički duh, najvjerojatnije zbog natprosječnog financijskog uspjeha i zapošljavanja desetaka tisuća radnika koji stvaraju softverska rješenja za strane klijente. Državna i savezne vlade nude obilne poticaje i širok izbor nekretnina. Borba za zaposlenike je oštra, no svake godine gotovo 18 posto onih najstručnijih odlazi na drugo radno mjesto. Tvrtke koje se bave eksternalizacijom poslovanja luskuzne, ekološki prihvatljive poslovne parkove vide kao način da se zadrže najbolji i najpametniji. Poslovni su parkovi znatno napredniji od većine inženjerskih fakulteta koji pate od standardnih indijskih infastrukturnih boljki – nestanka struje, nestašice vode i lošeg održavanja. Tata Consultancy Services ili T.C.S. u svoj je poslovni park Siruseri uložila 200 milijuna dolara i angažirala kanadskog arhitekta urugvajskog porijekla, Carlosa Otta, koji je inače dizajnirao opernu kuću na Trgu bastilje u Parizu. Poslovni parkovi T.C.S.-a grade se u Ahemdabadu, Puni, Calcutti i Hyderabadu. Međutim, ima i onih koji kritiziraju takve projekte, ističući da se previše novih kompleksa gradi bez razmišljanja o tome kako će se uklopiti u okolinu. “Radi se o nasumičnom nicanju objekata kojima se želi dati do znanja da se radi o mjestu vrhunske kvalitete”, kaže kritičar i urbanist Himanshu Burte.

Rahul Mehrotra, arhitekt koji je dizajnirao poslovnu zgradu HewlettPackarda u Bangaloreu, smatra da u Indiji postoji previše tehnologijskih parkova koji djeluju otrcano. “Arhitektura je ovdje simbol toga da se radi o izdvajanju rada, a ne o revolucionarnim istraživanjima”, dodaje. Jedan od odvažnih ciljeva Infosysa jest taj da u sljedećih pet godina svaki poslovni park postane “odvod ugljičnog dioksida”, to jest da drveće, jezera i druge prirodne vrednote ponište ispuštanje stakleničkih plinova koji se u parku budu stvarali. Wipro se ponosi time što su potrošnju energije i vode sveli na minimum, a vodu recikliraju i stvaraju jezera za prikupljanje kišnice. Sjedište T.C.S.-a nalazi se u Mumbaiju, a već dugo važna poslovna središta ima u gradu Chennaiju, bivšem Madrasu, i njegovoj okolici. Izvršni direktor T.C.S.-a N. Chandrasekaran kaže da je tvrtka ranije imala previše poslovnih prostora u toj regiji te da su se u poslovnom parku Siruseri spojile neke podružnice. Deenathajalan Sugumar, zaposlen u dijelu tvrtke za potporu proizvodnji, nedavno se preselio u novi T.C.S.-ov poslovni park. Iznimno je ushićen parkom iako svakodnevno putuje autobusom preko sat vremena, što je dvostruko dulje nego ranije. “To je moj dom”, kaže dvadesetčetvorogodišnji Deenathajalan. “Moja tvrtka.”

Vikaj Bajaj