Prije četrnaest godina malo je poznati autor dvaju romana, koji su pali u zaborav znatno brže nego što se nadao, objavio esej koji nije zadesila jednaka sudbina.
U njemu je sa žaljenjem komentirao da je vrijeme u kojem živi toliko ravnodušno prema književnosti i da se na naslovnici časopisa “Time” nikad neće pojaviti neki ozbiljni američki romanopisac. No nije samo fikcija bila osuđena na kulturalni deponij. Desetak godina poslije dnevne novine i časopisi u SAD-u potpuno su prestali pisati o knjigama, a medijski prostor ustupili računalnim igrama i popularnim tehnološkim dostignućima. Činilo se kao da knjige više nisu nikakva novost. Onda je, dakako, nastupila recesija, a mnoga novinska izdanja koja su s prijezirom odbijala pisati o knjigama i sama propala pa se činilo da pisanoj riječi prijeti izumiranje. Današnja se novinska izdanja sve više primiču tmurnoj zastarjelosti, no priča o knjigama razvija se prema sretnijem završetku. Naime, o njima se u posljednje vrijeme govori znatno više nego prije. Prije svega piše se o autoru pesimističnog eseja Jonathanu Franzenu. Vjerojatno ste čuli za njega: pojavio se na naslovnici časopisa “Time” u kolovozu. Objava njegova posljednjeg romana toliko je dobro organizirana da se doimalo kao da se pojavila nova Appleova napravica ili računalna igrica. Međutim, sveprisutna medijska kampanja nije umanjila kulturnu važnost novoga romana. “The Times” ga je proglasio remek-djelom američke književnosti, a i ostale recenzije prenose jednako ushićenje. Književno je djelo postalo središte kulturnih zbivanja.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu