Netom nakon svitanja 5. svibnja, 750 militanata okružilo je bolnicu doktorice Hawe Abdi. Mama Hawa, kako je zovu, začula je pucnje, pogledala kroz prozor i shvatila da je itekako nadjačana.“Zašto vodiš ovu bolnicu?”, zahtijevali su odgovor naoružani vojnici. “Stara si. I žena si!”

Nisu marili za činjenicu da je Mama Hawa (63) jedna od rijetkih liječnica na području od tko zna koliko kilometara te da klinikom, školom i programom prehrane koje je pokrenula na vlastitom zemljištu vodi brigu o preko 100.000 ljudi, većinom očajnih izbjeglica.Satima su paravojni zapovjednici držali doktoricu Abdi na nišanu dok su njihovi podređeni, većim dijelom dječaci od 15 ili 16 godina, ispremetali cijelu bolnicu, pucali u uređaje za anesteziju, razbijali prozore i derali medicinsku dokumentaciju. “Rekla sam vojnicima da neću napustiti svoju bolnicu”, priča doktorica Abdi. “Rekla sam im Ako umrem, umrijet ću sa svojim ljudima i s dostojanstvom.”Vojnici, inače pripadnici jedne od najstrašnijih somalijskih paravojnih islamističkih skupina, na narednih su pet dana stavili doktoricu Abdi u kućni pritvor i zatvorili bolnicu, a izravna posljedica toga između ostalog je bila i smrt uslijed pothranjenosti za dvadesetak djece koju su obitelji ostavile u okolnom grmlju dok su bježale. A zatim se dogodilo nešto nevjerojatno. Stotine žena iz izbjegličkog logora na posjedu doktorice Abdi počele su prosvjedovati, čime su privukle pažnju Somalijaca koji žive u inozemstvu, a zbog njihove oštre osude paravojska se povukla. Somalija već 20 godina ratuje sa samom sobom. Kao i veći dio zemlje, zdravstveni sustav je uništen. No, doktorica Abdi desetljećima ne odustaje. S kćerima, koje su također liječnice, u biti upravlja jednim malim gradom. Na komadićima zemljišta koje posjeduje, organizira obitelji na poljoprivrednim poslovima, a kupila je i nekoliko ribarskih brodica kojima pomaže prehraniti logor. Eliza Griswold, koja je njenu ustanovu opisala u knjizi “Deseta paralela”, izjavila je: “Doktorica Hawa i njezine kćeri izgradile su grad izlječenja unutar brutalnog kaosa rata.”Doktorica Abdi priznata je i cijenjena na međunarodnoj razini. Američki časopis Glamour njoj i kćerima Amini i Deqi dodijelio je priznanje za žene godine 2010. U časopisu je opisana kao “napola Majka Tereza, a napola Rambo”.

Doktorici Abdi nedavno su odstranili dobroćudni tumor s mozga. Kaže da se osjeća bolje, ali pomalo umorno. Ipak, rad se nastavlja, pa se doktorica Abdi namjerava vratiti za nekoliko mjeseci. “Ne mogu pobjeći da bi sebe spasila”, kaže.Doktorica Abdi dolazi iz drugačije generacije Somalijaca, one kojoj su se smiješile razne prilike. U dobi od 17 godina, dobila je stipendiju koja joj je omogućila studij ginekološke medicine u Kijevu u današnjoj Ukrajini. Od 91 somalijskog studenta, ona je bila jedina žena.Njen san da postane liječnica začet je kad je imala samo 12 godina i gledala majku kako umire pri porođaju.“Sanjala sam i razmišljala kako ću jednoga dana upravo ja moći spašavati živote, pa više niti jedna majka neće umrijeti bespomoćna”, objasnila je. Nakon povratka u Somaliju, radila je u vladinim bolnicama. Udala se i rodila troje djece, dvije kćeri i dječaka, koji je 2005. poginuo u automobilskoj nesreći. Godine 1983. otvorila je malenu kliniku za žene na obiteljskom posjedu i počela porađati djecu pripadnica nomadskih plemena. Doktorica Abdi kaže da joj je tadašnji somalijski predsjednik Mohammed Siad Barre osobno dao dopuštenje za to. Ta malena klinika počela je nezaustavljivo rasti. Danas bolnica Hawa Abdi ima 400 kreveta, tri operacijske dvorane, šest liječnika, 43 medicinske sestre, školu s 800 učenika i centar za obrazovanje odraslih. Tijekom godina oko bolnice na dva kata izrastao je pravi grad u kojem živi oko 90.000 izbjeglica. To mjesto smatraju jednim od rijetkih sigurnih utočišta u južnoj Somaliji. Liječenje je besplatno, a pokrivaju ga donacije. U ovom utočištu postoji nekoliko zaštitara, kao i važnih pravila. Jedno od njih je: niti jedan muškarac ne smije tući ženu. Na posjedu se čak nalazi i ostava koja katkad služi kao pritvor.Hakima Mohamoud (50) došla je ovamo netom nakon poroda s malenim, pothranjenim novorođenčetom koje su smjesta morali počeli hraniti na cjevčicu. Hakima se čudi što se život njene kćeri može spasiti, i to besplatno. “Nikad u cijelom svom životu nisam vidjela besplatnu bolnicu u kojoj vam ne naplaćuju lijekove”, rekla je. “Ne znam kako ću se ikada odužiti bolnici Hawa Abdi.”

Mohammed Ibrahim; Jeffrey Gettleman