Tih i fin gospodin unio je nemir u njemačku javnost objavivši eksplozivnu knjigu u kojoj govori da su muslimanski doseljenici u Njemačkoj društveno, kulturno i intelektualno inferiorni.

Thilo Sarrazin svoje je zaključke iznio u knjizi koja se prodala u preko milijun primjeraka, zbog nje je bio prisiljen dati otkaz u Njemačkoj narodnoj banci, a možda ga bude koštala i mjesta u stranci. Usto, ovo je prvi put od Drugog svjetskog rata da je u Njemačkoj društveno prihvatljivo kritizirati određenu manjinsku skupinu. “Činjenice koje sam naveo i analizirao nepobitne su i ne može ih se poništiti”, rekao je Sarrazin. Prije nekoliko godina šezdesetpetogodišnji Sarrrazin okomio se na siromašne, rekavši da itekako mogu preživjeti, ako ne i lagodno živjeti od pet i pol dolara koje im dnevno omoguće javne službe i da se konačno prestanu žaliti. Samostalno je uništio plan privatizacije njemačke željeznice i unio zbrku u političke dogovore, ali je zaradio pohvale za financijsku pronicljivost. Upravljao je financijama grada Berlina u vrijeme kad je grad imao oko 75 milijardi dolara duga i zaslužan je za uvođenje reda u gradsku potrošnju. “Izravno govorenje o pravoj stvari u pravom trenutku jest glavni čimbenik uspjeha”, kaže Sarrazin. Sarrazin je svoj izravni stav oblikovao i u knjizi “Njemačka sama sebe likvidira” (Germany Does Away With Itself) objavljenoj u kolovozu, koja je izazvala žučnu raspravu u javnosti koja se još uvijek nije smirila. No, čini se da Sarrazin u svemu tome uživa. “Kao autor koji želi reći nešto bitno i utjecati na stav javnosti ne mogu biti sretniji reakcijom.” Ono što mu nije drago jest to što ga je politička elita odbacila. Kaže da je na papiru iznio ono što većina ljudi u Njemačkoj misli. “Neki govore da smatram da useljenici iz muslimanskih zemalja postižu manje zbog genetskih razloga, a to je posve netočno”, objašnjava Sarrazin, kao da želi odbaciti bilo kakvu sjenu predrasuda. “To je pitanje kulture, konkretno kulture islama.”Kaže da njegova knjiga sadrži nekoliko temeljnih ideja.

Prvo, rođeni Nijemci imaju premalo djece, a muslimani useljenici previše. U sljedećih osamdeset godina, kaže, muslimani će dominirati stanovništvom Njemačke. Drugo, smatra da je inteligencija nasljedna, a ne razvojna osobina, a s obzirom da su muslimani manje inteligentni (njegov zaključak) nego pravi Nijemci, stanovništvo će poglupiti (ponovno njegov zaključak). Treće, kako bi riješila sve veći problem s demografskom slikom, Njemačkoj će trebati doseljenici, no smatra da bi dovođenje još muslimana samo pogoršalo stvar. “Došao sam do zapanjujućeg zaključka, a to je vrlo važno”, kaže Sarrazin. “Doseljenici iz neislamskih zemalja statistički se nimalo ne razlikuju od Nijemaca. S druge strane, doseljenici iz muslimanskih zemalja nose znatno više problema jer su njihove jezične, akademske i stručne vještine izrazito ispodprosječne.”Ono što nije spomenuo, kako tvrde njegovi kritičari, jest činjenica da je u Njemačkoj itekako poznato da zbog predrasuda i diskriminacije muslimani jedva nalaze poslove, smještaj i više obrazovanje, a najčešće to uopće nije moguće. Ipak, čini se da Sarrazin nije postao poznat, to jest ozloglašen, samo zbog napada na muslimane jer to svakako nije prvi napad. No, uspio je otvorio vrata koja su davno zatvorena za njemačkom nacističkom prošlošću. Kao dugogodišnji socijaldemokrat, a ne krajnji desničar, Sarrazin se okomio na specifičnu manjinsku skupinu. Oni koji ga podupiru kažu da brani slobodu govora. Kritičari, pak, tvrde da je govor mržnje uveo u svakodnevno ophođenje. “Ne žalim ni za čim što sam učinio ili napisao”, kaže Sarrazin. “Mislim da sam u pravu.”

Michael Slackman