Tijekom većeg dijela prošle godine brzorastuće ekonomije svijeta u razvoju promatrale su zapadni financijski uragan iz daljine.

Njihove su banke imale malo imovine na temelju hipotekarnih kredita koja je uništila financijske kompanije bogatog svijeta. Izvoznici robe napredovali su zahvaljujući visokim cijenama sirovina. Kineski ekonomski gigant je radio. A od Budimpešte do Brazilije obilje kredita davalo je zamaha domaćoj potražnji. Čak i dok se sve više govorilo o tome da bogati svijet pati od svojeg najgoreg financijskog kolapsa od Velike depresije, činilo se da su ekonomije u razvoju daleko od središta oluje. Ne više. Kada je strani kapital pobjegao i povjerenje nestalo, tržišta dionica zemalja u razvoju su potonula (u nekim slučajevima su izgubila polovicu svoje vrijednosti) i valute su se srušile. Kočenje tržišta kredita prouzrokovalo je kaos jer su strane banke naglo prestale davati kredite i napravile odmak čak i od najosnovnijih bankarskih usluga, uključujući trgovinske kredite. Kao i njihovi parnjaci iz bogatog svijeta, vlade se trude ograničiti štetu. To je najlakše za one s velikim rezervama stranog kapitala. Rusija troši 220 milijardi dolara kako bi poduprla svoju industriju financijskih usluga. Južna Koreja je zajamčila 100 milijardi dolara kredita svojih banaka. Manje obdarene zemlje traže pomoć. Mađarska je osigurala pet milijardi eura osiguranja od Europske središnje banke i, kao i Ukrajina, pregovara o kreditu od MMF-a. Desetak zemalja razgovara s fondom o financijskoj pomoći. Oni koji već imaju dugogodišnje probleme prisiljeni su na očajničke mjere. Argentina nacionalizira svoje privatne mirovinske fondove, čini se kako bi spriječila neispunjenje ugovornih obveza. No čak i jaki izgledaju oslabljeno. Podaci objavljeni prošlog tjedna pokazali su da se rast Kine usporio na devet posto u prva tri tromjesečja ove godine – i dalje brz tempo, ali mnogo sporiji od dvoznamenkastih stopa iz posljednjih godina. Različite ekonomije u razvoju su na različitim stupnjevima spremnosti, ali kumulativan utjecaj svega ovoga bit će velik. Kako će proći te zemlje, odlučit će hoće li se svjetska ekonomija suočiti s blagom recesijom ili nečim gorim. Ekonomije u razvoju su u posljednjih 18 mjeseci bile zaslužne za oko tri četvrtine globalnog rasta. Ali njihova ekonomska sudbina imat će i političke posljedice. Na mnogim mjestima – primjer je istočna Europa – financijski problemi pogađaju slabe vlade. Ali čak i snažni režimi mogli bi nastradati. Neki stručnjaci smatraju da Kina treba rast od sedam posto godišnje kako bi spriječila društvene nemire. Nadolazeći sukobi uobličit će debatu o integraciji svjetske ekonomije.