Baš kao i Einstein, on nije poznat samo po znanstvenim dostignućima, već i po priči o svom životu. Kad mu je bila 21 godina, britanskom fizičaru Stephenu Hawkingu dijagnosticirali su amiotrofičnu lateralnu sklerozu, koja je u većini slučajeva smrtonosna nakon samo nekoliko godina od pojave simptoma.

No, Hawking je preživio puno dulje i ostvario zavidnu karijeru, a danas mu možemo zahvaliti na najvažnijim otkrićima na području kozmologije.Tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća matematičkim je postupkom opisao narav crne rupe, a 1973. godine Einsteinovu je opću teoriju relativnosti primijenio na na postavke kvantne mehanike. Usto, dokazao je da crne rupe zapravo nisu potpuno crne te da iz njih može curiti radijacija, zbog čega je moguće da jednog dana eksplodiraju i nestanu, a to njegovo otkriće i danas ima odjeka u fizici i kozmologiji. Hawking je 1988. godine objavio “Kratku povijest vremena: Od Velikog praska do crnih rupa”, gdje je svoje spoznaje o svemiru pokušao laički opisati širem čitateljstvu.Dosad je prodano 10 milijuna primjeraka te knjige, a čak je dvije godine provela na ljestvici najprodavanijih. Danas mu je 69 godina te vodi istraživanja u Centru za teorijsku kozmologiju pri Sveučilištu Cambridge. Gotovo je potpuno paraliziran.Mišićem obraza šalje signal senzoru koji mu je ugrađen u naočalama, čime odabire riječi koje prolaze na ekranu pričvršćenom na kolicima. Računalo potom izgovara te riječi metalnim glasom koji je prepoznatljiv njegovim brojnim obožavateljima.

Hawking je ovamo stigao prošlog mjeseca radi znanstvenog festivala koji sponzorira projekt Origins Državnog sveučilišta u Arizoni. U svojem predavanju naslovljenom “Moja kratka povijest” govorio je o radosti koju pružaju znanstvena otkrića. “Ne bih to usporedio sa seksom”, rekao je, “ali svakako dulje traje”. Publika je urlala od smijeha. Sljedećeg smo dana održali intervju, koje on vrlo rijetko daje.Tjedana dana prije sastanka deset pitanja poslala sam njegovoj kćeri, četrdesetogodišnjoj Lucy Hawking. Kako joj se otac ne bi previše iscrpio, naročito što je u posljednje dvije godine znatno oslabio zbog bolesti koja ga je skoro koštala života, Lucy mu je pitanja čitala u razdoblju od nekoliko dana. Tijekom našeg sastanka slavni je fizičar pustio svoje odgovore. Samo je posljednje pitanje bilo neplanirano pa sam dobila i spontani odgovor. Sad ću vas uputiti u pozadinu drugog pitanja. U proteklih godinu dana, koliko sudjeluje na projektu Origins, Lucy Hawking započela je natjecanje pod nazivom “Dragi izvanzemaljci”, u kojem sudjeluju školarci iz Phoenixa te pišu eseje o tome što bi rekli izvanzemaljcima.

Kako izgleda vaš uobičajen dan?
Svako jutro ustajem rano i odlazim u ured na Sveučilištu Cambridge gdje surađujem s kolegama i studentima. Putem elektroničke pošte komuniciram sa znanstvenicima diljem svijeta. Dakako, zbog invaliditeta trebam svakodnevnu pomoć, no uvijek sam se trudio prevladati ograničenja s kojima se sa svojom bolešću suočavam i nastojim živjeti što potpunije. Proputovao sam čitav svijet, od Antarktike do točke nulte gravitacije. (Stanka.) Možda jednom otputujem i u svemir.

Nedavno su vaša kći Lucy i Paul Davies, fizičar s Državnog sveučilišta u Arizoni, poslali poruku školaraca izvanzemaljcima koji možda postoje. Ranije ste izjavili da je ideja o kontaktu ljudske vrste i drugih oblika života u svemiru loša. S obzirom na takav vaš stav, jeste li Lucy pokušali odgovoriti od toga?
Bio sam govorio da ne bi bilo mudro stupiti u kontakt s izvanzemaljcima jer je moguće da su toliko napredniji od nas da naša civilizacija takav susret ne bi preživjela. Natječaj “Dragi izvanzemaljci” utemeljen je na drukčijim postavkama. Naime, oni idu za pretpostavkom da su inteligentni izvanzemaljci već s nama stupili u kontakt te da mi zapravo trebamo poslati odgovor. U natjecanju su sudjelovali školarci koji su na kreativan i znanstven način radoznalim izvanzemaljcima trebali objasniti kakav je život ljudi na ovom planetu. Ne sumnjam da bismo im poželjeli odgovoriti da nam se stvarno obrate.

Neki stručnjaci za amiotrofičnu lateralnu sklerozu tvrde da vi sigurno ne bolujete od te bolesti jer se, po njihovu mišljenju, dosta dobro držite. Kako odgovarate na takva nagađanja?
Možda ne bolujem od najčešćeg tipa bolesti motornog neurona, zbog koje ljudi obično umiru unutar dvije ili tri godine od pojave simptoma. Posao mi je svakako pomogao, a i o meni se jako dobro brinu. Nemam što pozitivno reći o toj bolesti, no poučila me da se ne sažalijevam jer ima i onih kojima je gore te da radim ono što mogu. Danas sam puno sretniji nego što sam bio kad se bolest počela razvijati.

Što se tiče Velikog hadronskog sudarača koji je izgrađen u Švicarskoj, pobudio je mnoge nade kad je tek pokrenut. Jeste li razočarani zbog tog projekta?
Još uvijek je prerano za pretpostavke što bi se radom sudarača moglo otkriti. Tek će za dvije godine raditi u punoj snazi, a kad do toga dođe, radit će s pet puta jačom energijom nego što je to bio slučaj s prethodnim ubrzivačima. Možemo nagađati što će se tada dogoditi, no iz iskustva znamo da svako novo polje opažanja često donese neočekivane rezultate. Upravo u takvim trenucima fizika otkriva svoju čar jer imamo priliku naučiti nešto novo o svemiru.

Iako nerado otvoreno govorite o svojim političkim stavovima, prošle ste se godine uključili u raspravu o američkom javnom zdravstvu. Zašto ste se na to odlučili?
U raspravu o zdravstvu uključio sam se nakon što sam u jednom članku objavljenom u američkom tisku 2009. godine pročitao da bi me britanski zdravstveni sustav dokrajčio da sam njihov državljanin. Osjetio sam da moram javno reagirati kako bih pojasnio tu grešku. Naime, ja jesam Britanac, živim u Cambridgeu u Engleskoj, a britansko javno zdravstvo o meni sjajno skrbi već 40 godina.

INOVACIJA

Hrvatska zubarska stolica koja redefinira dentalnu industriju

strateško pitanje

Banke ulažu milijarde u ovo i to nema veze s novcem koji posuđuju

Fermilabovi znanstvenici nedavno su objavili nešto što su naši novinari opisali kao “sumnjivo odstupanje od traženih podataka, što bi moglo dokazati postojanje nove elementarne čestice” ili, kako neki kažu, “nove prirodne sile”. Što ste pomislili kad ste čuli za to?
Prerano je da bismo bili sigurni. Ako nam pomogne u razumijevanju svemira, onda će to svakako biti pozitivna pojava. No, rezultate najprije trebaju potvrditi drugi ubrzivači.

Govor naslovljen “Moja kratka povijest”, koji ste neku večer održali ovdje u Tempi, bio je vrlo osobno intoniran. Jeste li htjeli svima dati do znanja kakvi ste?
Nadam se da će moje životno iskustvo pomoći drugima.

Claudia Dreifus