U spletu sporednih uličica nedaleko od impozantnog Haussmannova bulevara nalazi se neugledna betonska zgrada koja sadrži sasvim drukčiji svijet. Hotel Drouot je francuska najstarija, najveća i najprofitabilnija aukcijska kuća s najvećim zalihama, ludi bazar čuda i tričarija na tri kata.

Tu se mogu pronaći Picasso i Basquait, poštanke marke i stare torbice, prašni sagovi, namještaj, setovi okrhnutih čaša. Godinama su vlasti većinom ignorirale glasine o prijevarama, muljažama i zaposlenicima koji kradu. No u prosincu je u toj aukcijskoj kući francuska policija otkrila navodni opsežan krug krijumčara umjetninama. Desetak ljudi je uhićeno pod sumnjom koordinirane krađe, a većina njih su takozvani agenti, članovi danske “klanovske” korporacije trgovaca i prijevoznika. Od tada ih je navodno još četvero priznalo krađu. Policija tvrdi da je pronašla i vratila više od sto nestalih predmeta i umjetnina, uključujući nekoliko Chagallovih litografija i jednog Courbeta vrijednog čak 135.000 dolara. Međutim, možda i više od samih krađa iznenađuje kultura ležerne korupcije koju su istražitelji ministarstva pravosuđa otkrili dok su provodili istragu nakon što je skandal izišao u javnost. Ta pokvarena praksa, doznali su, nije samo raširena, već se i odobrava. Redovite posjetitelje Drouota to nije iznenadilo. Aukcijska kuća poriče bilo kakvo sudjelovanje u zločinu, no svejedno je najavila niz proceduralnih promjena ciljanih ponajprije na ograničavanje, ako ne i prekid 158-godišnje veze s agentima. Budući da njezinoj dominaciji prijete Christie’s i Sotheby’s – jer joj je od 2001. godine zabranjeno sudjelovanje na aukcijskom tržištu – posljednji skandal pobudio je strah da Drouot više nikada neće biti isti. “Morate biti upoznati s prljavim trikovima jer ih ima”, kaže Claude Pariset (68), trgovac antikvitetima iz Champagnea i poklonik Drouota već gotovo 50 godina. “To je reket”, nastavlja. “No takav je posao.”

Uhićenja u prosincu nikoga nisu iznenadila, kaže. “Problem je što se u ovom poslu iskrenost ne nagrađuje”, kaže Zareh Achdjian (26), čija se obitelj bavi trgovanjem antikvitetima i posluje s Drouotom već tri generacije. Od osnutka 1852. godine Drouot je u vlasništvu i pod nadzorom jednih te istih aukcionara koji ondje i danas gospodare, a upravo je ta struktura ustanovila način poslovanja koji je doveo do skandala, slažu se i klevetnici i entuzijasti. Jedan trgovac u Drouotu dao nam je primjer prakse znane kao “napuhavanje cijena” kada aukcionari koji ostvaruju proviziju na svaki prodani predmet lažiraju ponude kako bi pogurali aukciju i povisili cijene. Kažu i da gotovo polovica njihovih kolega sudjeluje u nezakonitim aukcijskim krugovima i shemama u kojima se kupci dogovore da se neće nadmetati jedan protiv drugoga i tako snizuju cijene. Urotnici zatim preprodaju predmete drugdje i dijele zaradu. Neke od najustrajnijih glasina tiču se krađe u punom smislu riječi: vrijednosti namijenjene prodaji u Drouotu znaju nestati iz kuća ili kamiona čak i prije nego što dođu do aukcijske kuće, što je očit znak da su ih ukrali aukcionari i trgovinski posrednici unajmljeni kako bi ih popisali, upakirali i konačno prodali. “Te se stvari događaju, oduvijek su se događale”, izjavio je dužnosnik ministarstva pravosuđa koji ima uvid u istragu koja će se završiti u nadolazećim tjednima, pod uvjetom da ostane anoniman. Predsjednik Drouota Georges Delettrez poriče umiješanost aukcijske kuće u bilo kakvu krađu. “Mi smo pokradeni. Drouot nije taj koji krade”, rekao je Delettrez, i sam aukcionar, referirajući se na zločine otkrivene u prosincu. Mnogi aukcionari u Drouotu misle kako su vlasti s pravom intervenirale. Drouot se, kažu, mora modernizirati da bi preživio. “Pogodila nas je katastrofa”, rekao je Claude Aguttes, istaknuti aukcionar u Drouotu. “To je taj znak koji nam je trebao.”

Scott Sayare