Nijemci su marljivi, točni i radišni. Čega se prihvate, to i naprave kako spada. Ali ako se posjete gradilišta, osobito velikih projekata u Njemačkoj, svatko se mora zapitati: odakle još uvijek toliko povjerenje u njemačke građevinare? Troškovi rastu nebu pod oblake, termini radova su samo dobra šala, “fuša” se gdje se stigne, vladaju korupcija i prijevare… Novi aerodrom u Berlinu je samo jedan od primjera za koji bi se moglo pomisliti da je gradilište u nekoj sasvim drugoj zemlji – ili čak na nekom drugom kontinentu. Kod prestižnog projekta nove zračne luke glavnog grada Njemačke, otvorenje je odgođeno jer nije dobivena uporabna dozvola – zbog ozbiljnih građevinskih nedostataka. Koliko će na kraju koštati taj mega-projekt, zapisano je samo u zvijezdama, piše Deutsche Welle. Zapravo je već i kod gradnje glavnog kolodvora u Berlinu početna cijena bila tek neumjesna šala. Isprva se govorilo kako će on stajati 300 milijuna eura, a na kraju se moralo platiti preko milijardu i 200 milijuna eura! Znaju li uopće njemački građevinari zbrajati dva i dva?

Koordinacija
“Nije u tome problem,” objašnjava Peter Tzeschlock, član uprave međunarodne savjetničke tvrtke Drees i Sommer. Glavni razlog svih tih propusta u građevinskim poduhvatima jest da već godinama ne gradi samo jedna tvrtka. Ona, kao glavni izvođač, preuzima zadatak, ali izvedbu povjerava mnogim manjim tvrtkama gdje samo koordinira radove. Kod velikih projekata to lako može biti na stotine manjih tvrtki. Na koncu, glavni izvođač se svodi samo na organizatora i kod tako velikog broja tvrtki jednostavno mora graničiti s čudom ako sve teče po planu.“Ako se čitav projekt uspije držati pod nadzorom, onda postoji mogućnost uštede i do 30 posto”, objašnjava Tzeschlock. Kod velikih projekata vrijednih nekoliko stotina milijuna eura ta je ušteda golema. “Kod svih velikih projekata gdje ima problema, koji premašuju rokove i budžet za gradnju, uvijek vidimo isti problem, naime da se ne uspijeva koordinirati sve tvrtke koje rade na gradilištu.”Osim tih organizacijskih problema, Volker Cornelius iz Udruge samostalnih inženjera podsjeća i kako su problem nove želje i željice koje se čuju za vrijeme same gradnje. To već po prirodi same stvari produžuje rokove i povećava troškove. Nisu samo investitori ti koje se sjete još nekog detalja, nego su i poduzeća veoma kreativna u izmišljanju razloga zašto nešto treba napraviti drugačije nego što je zamišljeno.

Kreativne kompanije
Razlozi nemaju veze s estetikom, objašnjava Cornelius: “Građevinske tvrtke koje su dobile posao na natječaju pokazuju kreativnost i izmišljaju sve moguće kako bi tim dodatnim radovima povećali cijenu i podigle je na prvotnu razinu koju su umjetno spustili kako bi dobile posao.”Svi dobro znaju kako se može dobiti posao na javnom natječaju. Teoretski, posao dobiva “gospodarski najopravdanija” ponuda, ali praktično to znači ponuda koja je najniža – bez obzira koliko realna bila njezina izvedba. Cornelius dobro zna da ako komisija izabere ponudu koja je realnija, službenike čeka pakao objašnjavanja i opravdavanja tog izbora.