Memorandum o razumijevanju u sektoru obrane jedan je od četiri međudržavna sporazuma koji su postpisali Srbija i Kuvajt u vrijeme posjeta predsjednika Srbije Borisa Tadića toj zemlji tijekom vikenda.

Priprema terena
Taj dokument, što ga je u ime Srbije potpisao Dragan Šutanovac, ministar obrane, trebao bi biti novi korak ka konačnom dobivanju remonta i modernizacije 149 tenkova koje je Kuvajt kupio za vrijeme SFRJ. Tjedan dana prije Tadićevog odlaska u Kuvajt predsjednik Srbije sastao se s predsjednicom hrvatske Vlade Jadrankom Kosor i premijerom Slovenije Borutom Pahorom. Tom prilikom je dogovoreno da u obnovi kuvajtskih tenkova sudjeluju tvrtke iz triju zemalja, s obzirom da je u proizvodnji tenka M-84 sudjelovalo više od 240 poduzeća iz bivše države, dok je elektronika uvezena iz Švedske.

Neposredno pred odlazak u Kuvajt Šutanovac je izjavio kako će Srbija rado surađivati s Hrvatskom i Slovenijom u remontu tenkova na tržišnim principima, uz naglasak kako Srbija u tome želi imati integrativnu uloga. U protivnom, posao na modernizaciji tenkova, vrijedan 400 milijuna dolara, obavio bi se u suradnji s francuskim i ruskim tvrtkama. Iz toga proizilazi kako je srpska strana spremna na suradnju pod uvjetom da ima vodeću ulogu u tom poslu, vjerojatno i zbog toga što je Šutanovac prilikom prošlog posjeta Kuvajtu pripremio teren da se Srbiji povjeri modernizacija tenkova. Međutim, potpisivanje Memoranduma još ne znači da je kuvajtska strana povjerila remont tenkova Srbiji čija se završna proizvodnja svojedobno obavljala u tvornici Đuro Đaković u Slavonskom Brodu.

Zajedno s najavom o zajedničkom poslu Hrvatske, Slovenije i Srbije pojavila su se prva reagiranja iz stručnih krugova prema kojima tvrtke iz tih država ne raspolažu potrebnom tehnologijom niti stručnjacima koji bi mogli obaviti tako zahtjevan posao. Tvrde da je većina stručnjaka koji su sudjelovali u proizvodnji tenka, inače najboljim u ratnoj operaciji Pustinjska oluja, otišla u mirovini ili umrla. Zbog toga bi glavnu ulogu u modernizaciji tenkova preuzele francuske i ruske kompanije.

Nerealan zalogaj
Poduzeća iz Srbije imala bi drugorazrednu važnost, što znači da bi mogli računati na “mrvice”. Remont tenkova mogao bi tako postati veliki i nerealan “zalogaj” za srpska poduzeća.