Ne tako davno bilo je nezamislivo vidjeti kako jedan od dragulja francuskog izdavaštva pada u tuđe ruke. Uistinu, prije samo četiri godine tadašnji predsjednik Jacques Chirac pokrenuo je čvrstu kampanju kako bi osigurao da izdavački interesi grupacije Vivendi Universal, koja se tada nalazila u teškoj situaciji, ostanu pod francuskom kontrolom. Vivendi se u to vrijeme još mučio s mamurnošću naslijeđenim iz ere Jean-Marie Messiera, biznismena koji je gotovo potopio taj medijski i zabavni konglomerat. Kao dio rješenja bila je žurna rasprodaja brojne imovine, uključujući aktivnosti Vivendi Universal Publishinga. Promjenom imena u Editis, preuzela ih je vodeća francuska izdavačka kompanija Lagard?re. No Lagard?re je bio prisiljen dalje prodati veliki dio Editisa, druge po veličini francuske izdavačke grupe, kako bi osigurao odobrenje europskih tržišnih regulatora. Taj dio uključivao je Plon, izdavača memoara generala De Gaullea, poznatih Robertovih rječnika te cijelog niza edukacijskih izdanja i školskih udžbenika – sve redom osjetljivih izdanja za branioce francuskog jezika i kulture. Tako je Chiracu i ostatku političkog establišmenta laknulo kada se Wendel – 300 godina stara investicijska kuća u vlasništvu Barona Ernest-Antoine Seillierea – uključio u posao. Wendel je tada učinio korak različit od onih koji su poduzimali tradicionalni investicijski fondovi. Za razliku od tih fondova, koji obično usvajaju petogodišnju strategiju, Wendel se prihvatio dugoročnijih investicija od 10 do 15 godina. No čini se da je Wendel revidirao svoj pristup, barem što se tiče uloge u francuskom izdavaštvu. Odlučio je svoje izdavačke aktivnosti prodati španjolskoj izdavačkoj kući Planeta. A to je polučilo samo blago protivljenje zagovaratelja frankofonske kulture.
Ne tako davno bilo je nezamislivo vidjeti kako jedan od dragulja francuskog izdavaštva pada u tuđe ruke. Uistinu, prije samo četiri godine tadašnji predsjednik Jacques Chirac pokrenuo je čvrstu kampanju kako bi osigurao da izdavački interesi grupacije Vivendi Universal, koja se tada nalazila u teškoj situaciji, ostanu pod francuskom kontrolom. Vivendi se u to vrijeme još mučio s mamurnošću naslijeđenim iz ere Jean-Marie Messiera, biznismena koji je gotovo potopio taj medijski i zabavni konglomerat. Kao dio rješenja bila je žurna rasprodaja brojne imovine, uključujući aktivnosti Vivendi Universal Publishinga. Promjenom imena u Editis, preuzela ih je vodeća francuska izdavačka kompanija Lagard?re. No Lagard?re je bio prisiljen dalje prodati veliki dio Editisa, druge po veličini francuske izdavačke grupe, kako bi osigurao odobrenje europskih tržišnih regulatora. Taj dio uključivao je Plon, izdavača memoara generala De Gaullea, poznatih Robertovih rječnika te cijelog niza edukacijskih izdanja i školskih udžbenika – sve redom osjetljivih izdanja za branioce francuskog jezika i kulture. Tako je Chiracu i ostatku političkog establišmenta laknulo kada se Wendel – 300 godina stara investicijska kuća u vlasništvu Barona Ernest-Antoine Seillierea – uključio u posao. Wendel je tada učinio korak različit od onih koji su poduzimali tradicionalni investicijski fondovi. Za razliku od tih fondova, koji obično usvajaju petogodišnju strategiju, Wendel se prihvatio dugoročnijih investicija od 10 do 15 godina. No čini se da je Wendel revidirao svoj pristup, barem što se tiče uloge u francuskom izdavaštvu. Odlučio je svoje izdavačke aktivnosti prodati španjolskoj izdavačkoj kući Planeta. A to je polučilo samo blago protivljenje zagovaratelja frankofonske kulture.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu