Iz godine u godinu Europska unija iz svog proračuna podijeli oko 55 milijardi eura subvencija poljoprivrednicima i pomoći za razvoj siromašnih regija diljem Staroga Kontinenta.

Subvencije su prije bile vezane uz količinu proizvedene robe. Posljedica takve politike bila su “jezera mlijeka” i “brda maslaca”, seljaci su proizvodili toliko puno hrane da tu količinu tržište jednostavno nije moglo progutati. U sjećanju Europljana i danas su žive slike seljačkih prosvjeda na kojima se prolijevalo tisuće litara mlijeka proizvedenih uz pomoć subvencija. Poticaji su 2003. konačno odvojeni od količine proizvedene robe. Sada se poticaji isplaćuju na temelju obradive površine, oko 300 eura po hektaru na zapadu EU. Taj se novac seljacima isplaćuje bez obzira uzgajaju li oni ili ne na toj površini neku kulturu. Današnji sustav subvencija na meti je brojnih kritičara. Zbog ključa po kojem je površina zemlje temelj za izračunavanje financijske pomoći najveći profiteri su najveća imanja. A taj ključ potiče industrijalizaciju poljoprivrede. Novac se dijeli i za projekte zaštite okoliša. Većina raspoloživih financijskih sredstava ipak odlazi u blagajnu poljoprivrednika. EU subvencionira i izvoz hrane na tržišta izvan Unije. Samo uz pomoć subvencija EU mnogi takvi proizvodi cijenom uopće mogu biti konkurentni na svjetskom tržištu. Zbog takve bruxelleske politike ispaštaju seljaci iz siromašnijih zemalja, zemalja koje ne mogu subvencionirati domaću poljoprivrednu proizvodnju. Dodatni problem postojećeg sustava subvencija je i činjenica da seljaci u “novim” zemljama članicama na istoku Europe dobivaju i za trećinu manje subvencija po hektaru od svojih kolega na zapadu Unije. Ta bi se razlika jednoga dana trebala smanjiti – očekuje se da će biti “srezane” subvencije poljoprivrednicima sa zapada i tako usklađene s onima koje se isplaćuju na istoku. Sve je jači pritisak na Bruxelles da se u potpunosti ukinu subvencije. Velika Britanija i skandinavske zemlje žele više konkurencije na poljoprivrednom tržištu. Zemlje koje najviše profitiraju od subvencija su Francuska, Njemačka i Španjolska. A upravo se te zemlje najviše zalažu za očuvanje statusa quo.