Zagovaratelji obnovljive energije tvrde da bi električna supermreža osnažila industriju čiste energije tako što bi povezala vjetroelektrane u Škotskoj i solarne komplekse u Španjolskoj i sjevernoj Africi s gusto naseljenim žarištima u Europi. Tehnički preduvjeti za opsežnu, poboljšanu mrežu električne energije u Europi postoje, no političke, regulatorne i gospodarske prepreke ogromne su.

Supermreža je “apsolutno nužna” ako Europa želi povećati iskorištavanje zaliha čiste energije te smanjiti ispuštanje ugljikova dioksida, koji dovodi do zatopljenja atmosfere, kaže Doug Parr, voditelj znanstvenih projekata u britanskom ogranku Greenpeacea. Međutim, “ne pridobiva potporu i političku težinu”, dodaje Parr. “Stvari se kreću, ali mogle bi se i brže kretati da postoji veći interes na višim razinama” institucija Europske unije u Bruxellesu. Kako tvrde stručnjaci za obnovljivu energiju, s obzirom na to da je vrlo vjetrovita, Velika Britanija bi mogla imati velike koristi od međunarodne energetske mreže te čak izvoziti energiju u kontinentalnu Europu. Zagovaratelji supermreže nadaju se da bi London mogao biti glavni predvodnik te ideje, no od vlade premijera Davida Camerona dosad nije stigao značajniji podstreh, kaže Ana Aguado, voditeljica grupe Friends of the Supergrid iz Bruxellesa, koja okuplja tvrtke koje bi sudjelovale u izgradnji međunarodne mreže. Velika Britanija surađuje s Francuskom, Njemačkom, Norveškom i Švedskom na Inicijativi za izgradnju mreže u zemljama oko Sjevernog mora, to jest na gradnji mreže podvodnih kablova koji bi povezali vjetroelektrane na moru i druge izvore energije s obližnjim zemljama. Projekt, koji će najvjerojatnije trajati desetljećima, potencijalni je korak u gradnji šire europske mreže, koja bi se mogla protezati od Irske do baltičkih država te sve do sjeverne Afrike, a visokokvalitetni kablovi istosmjerne struje podnosili bi i golema opterećenja. Stručnjaci tvrde da bi bogatija prekogranična mreža smanjila cijene energenata za potrošače, a zalihe bi bile sigurnije jer bi se promicala konkurentnost, a višak se učinkovitije raspodijelio. Potencijalna područja za proizvodnju energije, poput vjetrovitih obala Škotske i Irske te pustinja sjeverne Afrike, uglavnom se nalaze daleko od velikih gradova, gdje se troše ogromne količine energije.

Opsežnije mreže pomogle bi u rješavanju jednog od najvećih problema obnovljive energije – nestalan dotok. Kad se u Velikoj Britaniji vjetrovi smire, možda u Njemačkoj i dalje puše, možda u Tunisu i dalje sija sunce. Kućanstva koja se napajaju iz mreža koje su široke tisuće kilometara teško će zadesiti kriza pojedinih izvora energije, a to znači da skupocjeno generiranje zaliha iz elektrana na zemni plin i ugljen više neće biti potrebno. Odbor za energiju i klimatske promjene Donjeg doma britanskog parlamenta u rujnu je objavio izvješće u kojem stoji da je drastično poboljšana mreža nužna za provođenje vladinih planova za značajna ulaganja u vjetroelektrane na moru. Zasad je, piše u izvješću, Velika Britanija “zapravo energetski otok”, a trenutni pristup izravnog povezivanja pojedinačnih vjetroelektrana na moru s kopnom puno je skuplji i neučinkovitiji od šire mreže. Međutim, odbor u izvješću upozorava i na nekoliko spornih točaka u razvoju europske energetske mreže, navodeći visoke troškove i probleme u usklađivanju državnih energetskih regulativa. Tim Yeo, predsjednik odbora za Konzervativnu stranku, kaže da bi bolja povezanost britanskom energetskom tržištu omogućila pristup većim tržištima te veću domaću iskoristivost energije vjetra jer bi im u razdobljima bez vjetra bila dostupna energija iz uvoza. No Yeo upozorava na to da bi ponajveća prepreka u gradnji supermreže mogli biti dugi pregovori oko usuglašavanja pojedinih državnih politika. Procjene troškova uvelike se razlikuju. James Cox iz Poyryja, finske tvrtke za savjetovanje i inženjerstvo, kaže da bi se trošak gradnje široke mreže kretao oko 100 milijardi eura. Zagovaratelji široke mreže ističu da bi se dijelovi gradili postupno, između dviju država, i to putem regionalnih projekata.

Beth Gardiner