Nekadašnji elektroindustrijski jugoslavenski gigant EI Niš nakon 65 godina postojanja proživljava najteže dane završivši u predstečajnom postupku.

Kako je izvijestila Radio televizija Srbije, porezna uprava od EI Holdinga i njegova četiri povezana poduzeća potražuje 6,9 milijuna dinara. A samo prije četiri godine najavljivani su ambiciozni planovi o gradnji tehnološkog parka na mjestu niške elektronske industrije, ali se i od toga odustalo nakon što se grad Niš i država nisu mogli usuglasiti tko će biti vlasnik parka.

Slobodan uvoz
Tranzicija, koja je sa sobom donijela slobodan uvoz bijele tehnike i neopravdano trošenje državnih subvencija, tako je došla glave nekadašnjem srpskom tehnološkom ponosu koji je svojevremeno zapošljavao 28.000 ljudi, među kojima su bili i radnici jedine jugoslavenske tvornice za proizvodnju rendgen aparata EI Jugorendgen. Prva tvornica unutar kompleksa privatizirana je još 1991. godine te je od 220.000 kvadrata poslovnog prostora polovica prodana. Tu posluje 165 pravnih osoba s 2500 zaposlenih, a osim domaćih tvrtki, rade i njemačka, španjolska i francuska poduzeća. Od većine velikih elektronskih industrija na području nekadašnje zajedničke države, jedino se slovensko Gorenje uspjelo othrvati tmurnoj tranzicijskoj svakodnevici. Štoviše, osim što je dizajnom uspjelo stići na sam vrh europske kućanske elektronike, Gorenje je kupilo i nekoliko tvornica na području bivših republike, na primjer Srbiji. U njegovo vlasništvo ušao je i japanski proizvođač Panasonic s kojim će Gorenje izaći i na jednu od najvećih europskih burzi – Varšavsku burzi. Riječ je o najznačajnijem slovenskom izvozniku. Ostala poduzeća imala su sudbinu sličniju EI Nišu, nego Gorenju koji svoje aparate prodaje po cijeloj Europi. 

RIZ na koljenima
Zagrebački RIZ također je već dugo na koljenima, a dani kada je proizvodio televizore, gramofone, pojačala i radio-prijamnike te surađivao s General Electricsom prodajući tehniku u cijelom svijetu, daleko su iza njega.Više ne zapošljava tri tisuće ljudi, nego tek oko stotinu. Danas od RIZ-a postoji kao ozbiljnija ostavština tek proizvodnja digitalnih brojila koje isporučuje HEP-u, te u izvozu digitalnih odašiljača koje prodaje engleskom BBC-iju i nekim indijskim kompanijama. Država je još uvijek većinski vlasnik, iako su se oko njega "muvali" mnogi likovi iz hrvatske privatizacije koje je privuklo vrijedno zemljište.

Danas radnici prosvjeduju tražeći radničko dioničarstvo i postavljanje stručnjaka na čelo tvrtke iz samog RIZ-a, a ne, kako kažu, da se u Upravi i Nadzornom odboru uhljebljuju ljudi po političkoj podobnosti. Još jedan div elektronike, banjalučku Rudi Čajevac nije izdržao udarac sumnjivih privatizacija i gubitka tržišta pa ni on više ne postoji na karti regionalne elektronike, osim u dijelovima. Teško da će se svi ovi nekadašnji giganti ikada više uspjeti vratiti jer je Kina već davno postala glavni pogon za proizvodnju elektronike. 

Slovenski recept

S Panasonicom protiv konkurencije

Slovenski koncern Gorenje zabilježio je u prvoj polovini ove godine 590 milijuna eura prihoda, što je 2,7 posto manje nego lani, te 7,8 milijuna eura gubitka. Kako je nakon objave polugodišnjih rezultata izjavio direktor Gorenja Franjo Bobinac, gubitak nije neočekivan, a na njega je utjecalo više čimbenika. Među njima su gubici na tečajnim razlikama između eura i ruske rublje, srpskog dinara, australskog dolara i još nekih valuta država na čija tržišta Gorenje izvozi ili u kojima posluje, kao i pad prodaje od 1,2 posto na europskom tržištu kućanskih uređaja. Slovenija očekuje da će nakon ulaska Panasonica u vlasničku strukturu, Gorenje lakše nositi s glavnom europskom konkurencijom – švedskim Elektroluxom i talijanskim Indesitom.

RAZVOJ

‘Prodaja, operativa i financije konačno u istom ritmu’: Razgovor s Brigitom Kovačević (Intera) i Vericom Jurković (Datalab Hrvatska)

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz