Vodeći slovenski prehrambeno-proizvodni koncern Droga Kolinska prodaje najjače brendove koje mu je donijela Kolinska. Desetljećima razvijane i prepoznatljive robne marke riže “Zlato polje”, čajeva “1001 cvet”, paštete “Argo”, začina “Maestro”, dječje hrane “Čoko”, “Čokolešnik”, “Viki” ili “Bebe” više nisu dovoljno profitabilne za kompaniju koja je objavila da je u prošloj godini ostvarila 360 milijuna eura prihoda i 14 milijuna eura čiste dobiti. Sredinom prošle godine na ljestvici 20 najjačih robnih marki u Sloveniji iz Droga Kolinske našli su se na prvome mjestu “Barcaffe klasična kava”, na 12. mjestu “1001 cvet” i na 20. mjestu “Argeta”. Zagovornici prodaje 80 posto brendova Droga Kolinske to opravdavaju analizama tržišta koje govore da su oni prepoznatljivi samo u Sloveniji, a izvan njezinih granica ne znače ništa. Kao takve nude ih na prodaju, a o zainteresiranima za kupnju brendova još se ne govori.

Sinergija od 70 mil. eura
Spektakularno je povezivanje Kolinske s Drogom trebalo biti odgovor relativno usitnjene slovenske prehrambeno-prerađivačke industrije na ulazak Slovenije u EU 2004. godine, odnosno trebalo je stvoriti “zid” uoči otvaranja tržišta mnogo jačim europskim igračima. Nakon što su 1. svibnja 2004. godine sa slovenskih granica prema Italiji, Austriji i Mađarskoj povučene carinske kontrole za druge članice EU, slovensko je tržište postalo njihovo domaće tržište na kojem su veliki europski brendovi prehrambene industrije bez zapreka postali konkurencija slovenskim robnim markama. Predsjednik Uprave Droga Kolinske Slobodan Vučićević novinarima je tek početkom travnja objasnio da je ta tvrtka od konkurencije jača na vrlo ograničenom broju programa pa se u proizvode s kojima nisu konkurentni neće investirati. S druge strane još se pamte uvjeravanja da će se združivanjem Kolinske s Drogom postići sinergijski efekti čija je vrijednost procijenjena na oko 70 milijuna eura. Pokazuje se da je namjeravana rasprodaja brendova zapravo službena potvrda da združivanje Kolinske s Drogom, nad kojim od 2005. godine stoji Istrabenz Igora Bavčara, neće donijeti velik sinergijski učinak, nego, u najgorem slučaju, više stotina ugroženih radnih mjesta.

Droga Kolinska ne prodaje samo proizvodne programe i proizvode nego na domaćem tlu zatvara vrata proizvodnje. U Ljubljani se to već dogodilo potkraj 2007. kad je raskinut ugovor s multinacionalkom Unilever, pa je bez posla ostalo više od sto radnika, a slična bi sudbina mogla zadesiti zaposlenike u Mirni na Dolenjskem (proizvodnja dječje hrane) ili Izoli (pržionica kave). Bivši predsjednik Nadzornog odbora Droge i ugledni ekonomist Bogomir Kovač izjavljuje da prodaja robnih marki Droga Kolinske vodi u “poduzetničko samoubojstvo”. Kovač tvrdi da je u “jednoj od tragičnih priča slovenskog poduzetništva” riječ o školskom primjeru načina kako financijski holdinzi pristupaju udruživanju i restrukturiranju poduzeća. “To što Istrabenz sada radi s Droga Kolinskom pomalo me podsjeća na sudbinu automobilske industrije u Engleskoj koja svoje proizvodnje više i nema, a ostale su joj još samo dvije paradne robne marke”, rekao je Kovač. Kaže da su obećanja o sinergijskim efektima vrijednim 70 milijuna eura bila obmana i da je i tada bilo riječi o zaposjedanju poslovnog prostora. Kovač podsjeća da se slična sudbina dogodila u kranjskom Iskraemecu. I tamo su proveli prodaju zbog restrukturiranja poduzeća, a sada je očigledno da kupoprodajni ugovor s Egipćanima nije bio dobar i da uskoro može nastupiti najcrnji rasplet. U slučaju eventualnog stečaja Iskraemeca Slovenija će izgubiti i posljednju Iskru od nekadašnjeg istoimenog velikog poslovnog sustava, objašnjava Kovač.

Bavčar će zaraditi
Radnici će ostati bez posla, slovenski će agroindustrijski kompleks biti još slabiji, ali vlasnici, u čijoj je pozadini Bavčarov Istrabenz, neće ostati bez zarade. Slovenska je tradicija Kolinske toliko jaka da u Ljubljani ima svoju ulicu na vrlo atraktivnoj lokaciji. Čini se da se u tom dijelu “neposlovne” imovine Droga Kolinske skriva barem dio tajne o velikoj sinergijskoj vrijednosti. S obzirom na to da se prodajom robnih marki zatvaraju i vrata nekadašnje noseće proizvodnje u Ljubljani, u ovom se trenutku kao jedina mogućnost postizanja sinergijskog učinka nudi prodaja zemljišta u Kolinskoj ulici. Ako ljubljanske gradske vlasti, na čijem je čelu bivši predsjednik Uprave trgovačkog sustava Mercator Zoran Janković, daju zeleno svjetlo da se od Kolinske ulice do trgovačkog centra BTC-a sagradi avenija stambenih i poslovnih nebodera, onda će se financijski učinak “sinergije” mjeriti milijardama, a ne samo milijunima eura. Odgovarajući na pitanje novinara skrivaju li se sinergijski efekti u zaposjedanju tih nekretnina i namjeravaju li ih prodati, Droga Kolinska “diplomatski” kaže da njihova odluka o sudbini tog zemljišta ovisi o sadržaju i dinamici odlučivanja o urbanističkom uređenju kompleksa nekretnina u tom dijelu Ljubljane.