Da bi se odgovorilo na ovo pitanje, bila su potrebna četiri inženjera i cijela hrpa integralnih jednadžbi, ali sada znamo kako mačke piju. Odgovor je: vrlo elegantno, ni približno onako kako biste pomislili.

Mačke jezikom zahvaćaju vodu tako brzo da ljudsko oko nije u stanju pratiti što se događa. Koliko su mačke zapravo uredne dok piju zabilježeno je zahvaljujući tehnologiji brze fotografije. Vrste koje ne mogu u potpunosti zatvoriti usta zbog usisnog pokreta, a tu se ubraja većina mesojeda, moraju pribjeći nekom drugom mehanizmu. Vlasnici pasa jako dobro poznaju nepristojne zvuke koje psi proizvode dok piju. Psi guraju jezik u vodu, jezikom tvore primitivnu čašicu te tako povlače tekućinu. Kako velike, tako i male mačke mnogo su otmjenije, tvrde rezultati najnovijeg istraživanja koje su proveli Pedro M. Ries i Roman Stocker s MIT-a, Sunghwan Jung s fakulteta Virginia Polytechnic Institute te Jeffrey M. Aristoff sa sveučilišta Princeton u New Jerseyu. Ta četiri inženjera otkrila su da se mačja metoda oslanja na njihovoj instinktivnoj sposobnosti da izračunaju ravnotežu između dvije suprotne sile, gravitacije i inercije. Događa se sljedeće: mačka isplazi jezik, zakrivi gornju stranu prema dolje tako da samim vrhom lagano dotiče površinu vode. Zatim iznimno brzo povuče jezik prema gore i vodu za njim. Točno u trenu kad gravitacija nadjača navalu vode i počne povlačiti mlaz prema dolje, mačje se čeljusti zatvaraju i tekućina se guta. Mačke na taj način izbacuju jezik četiri puta u sekundi, što je prebrzo za ljudsko oko, a sam jezik se kreće brzinom od jednog metra u sekundi. Tim je testirao svoje spoznaje uređajem koji oponaša pokrete mačjeg jezika, a pritom su rabili stakleni disk na kraju pokretnoga klipa koji je služio kao vrh mačjeg jezika.

Nakon što su izračunali stvari kao što su Froudeov broj te omjer širine i visine, doznali su koliko bi brzo mačka trebala izbacivati jezik da bi zahvatila najveću količinu vode u usta. Mačke su ih preduhitrile: ližu točno tom brzinom. Znači li to da veće mačke piju drukčijom brzinom? Inženjeri su osmislili formulu: brzina izbacivanja jezika trebala bi biti težina mačje vrste podignuta do sile od minus jedne šestine i pomnožena sa 4,6. Zatim su se sprijateljili s čuvarom u zoološkom vrtu koji im je dopustio da snime velike mačke. Lavovi, leopardi, jaguari i oceloti pili su predviđenom brzinom. Doktora Stockera na ovo je istraživanje potaknulo promatranje obiteljske mačke Cutta Cutta. Zapitao se koje hidrodinamičke probleme mačke rješavaju dok piju. Konzultirao je doktora Reisa, stručnjaka za mehaniku fluida, i tako je započela studija. Isprva su doktor Stocker i njegovi suradnici pretpostavljali da oštre dlake na jeziku mačaka, koje su im od velike koristi pri njegovanju vanjštine, igraju ulogu i u uvlačenju vode u usta. No ispalo je da je sve što je potrebno bio samo vrh jezika, koji je gladak. Projektu nije trebalo financiranje. Robot koji oponaša pokrete mačjeg jezika ionako je već izrađen za potrebe eksperimenta na Međunarodnoj svemirskoj postaji pa su ga inženjeri jednostavno posudili od susjednog laboratorija.

Nicholas Wade