Ubrzo nakon što je prošlog lipnja preuzeo položaj načelnika općine, zidar Manuel García Murillo shvatio je da je njegovo selo u nevolji. Mjesto je dugovalo 800.000 eura, odnosno nešto više od milijun dolara. Nije bilo dovoljno novca ni za što, a pred novom vlašću posla je bilo napretek.

No tada se dogodilo nešto nevjerojatno, kaže García Murillo. Neposredno prije no što je ministarstvo zdravstva pokrenulo zatvaranje vrtića jer nije imao primjerenu kuhinju, građevinski radnik Bernardo Benitez ponudio je da besplatno postavi zidove i pločice, a učiteljica u večernjoj školi Maria José Carmona rekla je da će počistiti vrtić. Brojni su se mještani nakon toga ponudili kao dobrovoljci. Stanovnici ovoga sela u jugozapadnoj Španjolskoj sada svake nedjelje obavljaju što god treba, bilo to čišćenje ulica, grabljanje lišća, otčepljivanje kanalizacije ili sađenje drveća u parku.“Bila je to njihova inicijativa”, izjavio je García. “Iz dana u dan smo razgovarali s ljudima i govorili im kako nema novca. Naravno, i oni su to primijetili. Trava kraj pločnika narasla je do koljena.” Stanje u Higuera de la Sereni umnogome ocrtava opće poteškoće s kojima se nosi španjolsko gospodarstvo. Mnoga manja mjesta nalaze se pred istim problemima kao i državna te regionalna vlast – slomom građevinske industrije, pretjeranim trošenjem na goleme kapitalne projekte i gomilanjem neplaćenih računa. Načelnik García tvrdi da ga redovito zovu dužnosnici iz drugih mjesta koji žele saznati kako da učine ono što su zajedno postigli on i njegovi mještani. Načelnik i dvoje drugih mjesnih dužnosnika odrekli su se svoje plaće te uobičajenih povlastica poput službenih automobila i telefona. “Živjeli smo iznad svojih mogućnosti”, ističe García. “Ulagali smo u nerazumne javne radove. Nalazimo se u tehničkom bankrotu.” Načelnik tvrdi kako je potrošen čak i novac koji je od Europske unije pribavljen za potrebe rutinskih troškova poslovanja do 2013. godine.

Selo Higuera de la Serena, koje broji oko 900 kućanstava, okruženo je poljoprivrednim zemljištem i u prošlosti se uglavnom oslanjalo na svinjogojstvo i maslinarstvo. Uzrok njegove krize nalazi se u bezglavoj i pretjeranoj gradnji prošlih godina, kada se vlast zanijela javnim radovima. Izgrađen je kulturni centar, a novac je uložen i u maleni dom za brigu o starijima, no projekte su opteretile odgode i premašeni troškovi. U kulturnom centru nedostaju WC-i. Bijelo oličena zgrada doma za starije na rubu sela još uvijek nije otvorena. Ova su dva projekta zajedno nagomilala oko 470.000 dolara duga. Ostatak duga sastoji se uglavnom od neplaćenih računa mjesne uprave. Dugovi se odnose na medicinske potrepštine, gorivo, popravak cesta, električne radove i nastupe glazbenika na gradskim proslavama. García kaže da ga svaki dan kontaktiraju dobavljači koji mole da im se plati za obavljene usluge. Mnogi od njih jedva preživljavaju. “Govore mi: Preklinjemo vas”, prenosi načelnik. “Ako ne platimo dobavljaču loživog ulja, škola neće imati grijanje. Taj čovjek nema veliku dodatnu zaradu. Ako mu ne platimo, tjeramo ga da financira naše potrebe.”Prijašnja načelnica Higuera de la Serene iz redova socijalista Bibiana Frutos Martín kaže da je bilo teško oduprijeti se željama mještana za više gradskih usluga. “Pružali smo mnogo usluga koje nismo mogli plaćati”, rekla je. “No činili smo to jer su mještani to željeli.” García ističe da vjerojatno neće moći ispuniti svoje predizborno obećanje o besplatnom vrtiću. “Ovaj ćemo nered vjerojatno morati čistiti još godinama.”

Suzanne Daley; izvještavanju pridonjela Rachel Chaundler