Howard Schultz, predsjednik Uprave i izvršni direktor Starbucksa, na godišnjem je sastanku svoje tvrtke 21. ožujka održao govor o važnosti morala u poslovanju. Da, morala. U posljednjih je nekoliko godina Schultz osobitu pozornost posvetio jednom obliku moralnog kapitalizma. Profitabilnost je važna, to je točno, ali važan je i pošten odnos prema kupcima, zaposlenicima i uzgajivačima.

Nedavno je Schultz proširio Starbucksovu misiju i osmislio programe koji nemaju veze s prodajom kave, već su usmjereni na izbavljenje zemlje iz Velike recesije. U svojem je govoru Schultz istaknuo izravnu vezu između Starbucksove rekordne zarade i te veće društvene uloge koju je tvrtka prigrlila. Njegov je argument da će tvrtke koje zadobiju povjerenje kupaca i društva biti nagrađene većom vrijednosti dionica. “Vrijednost tvrtke ovisi o vrijednostima koje tvrtka promiče”, kaže. Spominjem Schultza i Starbucks jer smo sredinom ožujka svjedočili drukčijem obliku američkog kapitalizma, onome Goldman Sachsa koji se povodi za principom “kopanja očiju”. U korporativnoj verziji eksplozije koja odjekne u cijelom svijetu, Greg Smith, bivši Goldmanov izvršni direktor, napisao je članak za Times na odlasku iz tvrtke, u kojem je opisao korporativnu kulturu koja cijeni samo jedno – zarađivanje što više novca bilo kojim dostupnim sredstvima. Prema Smithovim riječima, Goldman Sachs svoje klijente smatra kokošima koje treba očerupati, a ne cijeniti. Goldmanovi se trgovci natječu tko će više zaraditi na grbači svojih klijenata, čak i ako im moraju prodati nešto što će s vremenom sigurno propasti. “Zlo mi je kad vidim kako bešćutno razgovaraju o tome kako će pokrasti svoje klijente”, napisao je Smith. Nakon što je članak objavljen, mnogi su pohrlili u obranu Goldman Sachsa. Michael Bloomberg, milijarder i gradonačelnik New Yorka, čija tvrtka Goldmanu prodaje skupocjene računalne terminale, u znak potpore posjetio je središnjicu Goldman Sachsa. Urednici njegove medijske kuće Bloomberg L.P. objavili su članak u kojem su Grega Smitha bespoštedno izvrgnuli ruglu. Čak su se i neki Goldmanovi klijenti s time složili. “Bolje je da im ne okrećete leđa”, ispričao je jedan Goldmanov klijent za The Financial Times, no dodao: “Ali vrlo su sposobni.” Međutim, nije Smithov članak bez razloga pogodio živac.

Riječ je o istom razlogu zašto je Goldman Sachs, unatoč tome što se iz financijske krize izvukao gotovo neokrznut, postao meta tolike pakosti pa ga opisuju kao vampirsku pijavicu. Razlog je taj što je nemoralni kapitalizam koji Goldman Sachs predstavlja većini Amerikanaca nagonski odbojan. On potvrđuje sumnje mnogih da su na Wall Streetu ljigavi potezi postali uobičajena praksa te da se ondje zarađuje na načine koji štete društvu, a vode do uspješnih karijera i višemilijunskih bonusa. Goldman je pokrenuo val drugorazrednih založnih kredita koji je uzrokovao financijsku krizu. Kad su namirisali nevolje, najgorih su se založnih obveznica riješili tako što su ih uvalili klijentima. Također su brokeru Johnu Paulsonu dopustili da odabere neke osobito toksične založne obveznice koje su drukčije upakirali i prodali Goldmanovim klijentima, a Paulson je zaradio na “shortsellingu”. Nedavno je Goldman bio prisiljen priznati da je jedan od tvrtkinih investicijskih bankara bio savjetnik El Paso Corporation, dok je tvrtka Kinder Morgan, čije je dionice taj bankar kupio, pokušavala kupiti El Paso. Teško bi bilo zamisliti gori sukob interesa, ali nitko u Goldmanu nije se potrudio to reći El Pasu. Takav oblik rada možda nije nezakonit, ali možemo li reći da su to vrijednosti kojima želimo svjedočiti na Wall Streetu i u našim korporacijama? Ja ne mogu. Ne bi ni Goldman trebao. Zapanjuje to što se unatoč tome što je već tri godine na udaru kritike, a bilo je i saslušanja pred Kongresom i nagodaba s vladom, Goldman nije pomaknuo ni pedlja. I to je razlog zašto je Smithov članak tako odjeknuo u javnosti te potvrdio i tu sumnju. Goldman je u posljednje tri godine na svaku kontroverznu situaciju reagirao tako što ju je zakopao u lavinu javnih istupa. Tako je reagirao i na Smithov članak. Očito se Goldman povodi mišlju da sve jednom mora proći. No zasad ne prolazi, a možda i neće.

Joe Nocera