Kad je njihov prototip štednjaka prošao prve probe u Gani, američki dizajneri Jonathan Cedar i Alex Drummond očekivali su da će biti jednako uspješan i u sljedećem krugu testiranja u Indiji. No onda su otkrili da se na njemu mogu kuhati najrazličitije vrste hrane. “Uobičajeno jelo u Gani je banku, uškrobljena smjesa brašna od kukuruza ili manioke, a nasreću naš je štednjak odgovarao pripremi toga jela”, kaže Cedar.

“U Indiji je zapelo kod lepinja za koje je potrebna vrlo visoka temperatura i difuzan plamen. Kad su ljudi vidjeli naš štednjak, smjesta su znali da to nije to.”No došli su do vrlo jednostavnog rješenja – drugačije ploče štednjaka koje odgovaraju potrebama kuhanja u različitim regijama. No neki drugi problemi pokazali su se puno teže rješivima u pet godina koliko Cedar i Drummond razvijaju štednjake BioLite s ciljem stvaranja sigurnijeg i jeftinijeg sredstva za kuhanje za tri milijarde ljudi diljem svijeta koji i dalje kuhaju na vatri. Razvoj jeftinijeg i ekološkog načina kuhanja trebalo bi pridonijeti šteti nanesenoj okolišu putem dima i para uslijed kuhanja na vatri te smanjiti brojku od 1,9 milijuna osoba koje svake godine umiru zbog posljedica udisanja tog dima. Nadalje, uglavnom djevojčice i žene uštedjele bi nekoliko sati dnevno jer više ne bi morale skupljati ogrjev. Štednjaci BioLite imaju i svoje neovisno napajanje, čime bi vrijeme i novac uštedjeli i milijuni osoba čiji su domovi smješteni daleko od elektroopskrbnih mreža te koji moraju prijeći velike udaljenosti i platiti pozamašnu svotu ne bi li napunili baterije mobilnih uređaja. Ako BioLite namjerava uspjeti, mora pronaći održiva i trajna rješenja navedenih problema. I neki drugi nedavno najavljeni projekti humanitarnog dizajna suočavaju se sa sličnim izazovima, a među njima je i LittleSun, svjetiljka na solarnu energiju koju su osmislili danskoislandski umjetnik Olafur Eliasson i danski inženjer Frederik Ottesen kao alternativu prljavim i smrdljivim petrolejkama.

Cedar i Drummond počeli su raditi na razvoju štednjaka na drva bez štetnih ispusta, koji je na početku bio namijenjen za kampiranje, još prije pet godina dok su radili u newyorškoj tvrtki za savjetovanje pri studiju SmartDesign. No sve dok se nisu prijavili na natjecanje za “ekološki štednjak”, na kojemu su i pobijedili, nije im palo na pamet da bi se njihov proizvod mogao koristiti u zajednicama koje nemaju pristup električnoj energiji u zemljama u razvoju, gdje bi imao puno većeg odjeka. Tehnološka tajna dizajna štednjaka BioLite jest termoelektrična naprava koja pretvara toplinu koja se oslobađa uslijed izgaranja ogrjeva ili nekog drugog organskog goriva u električnu energiju. Najveći dio električne energije odlazi na pogon ventilatora zbog kojega je štednjak energetski učinkovitiji, odnosno zbog kojega štedi gorivo. Ostatak se tako može koristiti za napajanje prijenosnih uređaja poput mobitela ili LED žarulja. Dvadesetak minuta napajanja dovoljno je za sat vremena razgovora na mobilnom uređaju. Početkom prošle godine Cedar i Drummond od ulagača su prikupili 1,8 milijuna dolara. Zajedno s prihodom kojega su već ostvarili prodajom manje inačice ovoga štednjaka namijenjene kamperima, smatraju kako će imati dovoljno sredstava za dovršetak projekta. BioLite namjerava prodavati štednjake po cijeni od 40 dolara, a prodaju i održavanje povjeriti lokalnim distributerima. “Ako ljudi kupe proizvod, vjerojatno će ga cijeniti više nego ako im ga netko pokloni”, objašnjava Cedar. “Do neuspjeha na sličnim projektima je došlo jer se korisnike nije tretiralo kao potrošače. Dali su im ružne metalne kutije i rekli im da će im biti korisne umjesto da su se potrudili shvatiti što im treba.” “Naš je cilj prodati milijun štednjaka u pet godina”, kaže Cedar.

Alice Rawsthorn