Kad je Park Geun-hye, sitna žena kraljevskog držanja, sišla s postolja kako bi se rukovala s narodom nakon govora na ovdašnjoj tržnici, neki su, uglavnom stariji ljudi pohrlili prema njoj. Za njih šezdesetogodišnja Park Geun-hye nije čelnica konzervativne političke stranke uz koju se vežu brojni skandali, a u tom je trenutku po anketama zaostajala po broju glasova, već nešto poput filmske zvijezde. “Dodirnuo sam joj ruku, dodirnuo sam joj ruku!” vikao je sedamdesetdvogodišnji Lee Kyung-su, umirovljeni inženjer.

Kasnije je pokušao objasniti zašto ona izaziva takve osjećaje. “Živi sama, nema sebičnih poriva niti obitelji da je pokvari”, kaže. “Potpuno se dala zemlji.” Ova odlučna kći smaknutog diktatora, neudana žena koja želi vlast u strogo patrijarhalnom društvu, kritičarka društvenih nejednakosti u stranci koja se klanja korporativnom mentalitetu unatoč svojoj sitnoj građi ponekad se doima kao div. Otkako je sredinom travnja sa svojom strankom Saenuri ili Nove granice, u koju je unijela brojne promjene, ostvarila iznenađujuće dobar rezultat na parlamentarnim izborima, nije isključeno da jednoga dana zasjedne i na mjesto predsjednika države. Time bi postala prva demokratski izabrana predsjednica u ovome dijelu Azije, kojime vladaju isključivo muškarci. “Ona je napola Bismarck i napola Evita”, kaže Ahn Byong-jin, autor knjige “Fenomen Park Geun-hye”. “Želi biti poput oca, snažni vođa koji brine za svoj narod, ali kao žena nastoji i suosjećati s problemima naroda.” Ona je primjer zadivljujućeg političkog uspona iako je o politici učila od oca Parka Chung-heeja, generala koji je čeličnim stiskom vladao ovom državom 18 godina, ali i postavio temelje za možda ponajveći gospodarski uspjeh u Aziji. Nakon što joj je majka 1974. godine ubijena u pokušaju atentata na njezina oca, otac je tada dvadesetdvogodišnju kćer vratio s poslijediplomskog studija u Francuskoj.

Sljedećih ga je pet godina pratila u stopu, dočekivala svjetske čelnike te ispunjavala javne obveze prve dame, sve dok joj oca 1979. godine nije ubio njegov šef špijunske službe. “Najveći je uspjeh mojeg oca u tome što je motivirao Južnokorejce i pokazao im da je napornim radom moguće ostvariti uspjeh”, izjavila je lani u jednom intervjuu. “Naučio me da volim i služim svojoj zemlji.” Konzervativci u njoj vide nostalgičnu nadu u povratak osjećaja narodne predanosti koji je za vrijeme vladavine njezina oca bio sveprisutan, sve dok novac nije nagrizao politički sustav. Ljevičari joj zamjeraju rodnu vezu s jednim od najbrutalnijih vojnih autokrata, koji je zatvarao i ubijao političke protivnike. Park Geun-hye među dijelom svojih sljedbenika uživa ugled svetice, žene koja je za svoju zemlju dala sve, izgubivši oca i majku, a potom i odrekavši se braka i djece. Međutim, mnogi smatraju da se ponaša kao distancirana aristokratkinja. Jedan od njezinih bivših pomoćnika požalio se da joj je na kiši morao držati kapuljaču kabanice nad glavom. Među pristašama na ulici podjednak je broj žena i starijih muškaraca. Muškarci je podupiru zbog oca. “Spasio nas je od gladi i obukao nas”, kaže sedamdesetčetverogodišnji Im Hong-su, umirovljeni vozač autobusa.

Martin Fackler; Su Hyun Lee doprinjela izvještaju