Nekoć ste prema glazbi mogli odrediti o kojem se desetljeću ili čak godini radi, no kad danas slušate radio, potpuno ste zbunjeni i ne možete prepoznati zvuk koji vam jasno kaže da se radi o 2011. godini.

Poslušajte samo najveći ovogodišnji hit “Rolling in the Deep” pjevačice Adele: pjesma je pravi blues šezdesetih s modernom produkcijom, koja po svemu podsjeća na pjevačice soul glazbe kao što su Etta James i Dusty Springfield. Osim nje velik je hit “Forget You” CeeLoa Greena, čiji je zvuk ukorijenjen u soul sedamdesetih godina prošlog stoljeća i poznate uratke Staple Singers. Nedavne uspješnice BlackEyed Peas, LMFAO, Keshe, Pitbulla, Taija Cruza, Jennifer Lopez i Britney Spears podsjećaju na “hip house” zvuk Technotronica i C&C Music Factory ili trance himne Paula Van Dyka i BTa. “Born This Way” Lady Gage toliko podsjeća na Madonninu “Express Yourself” da su to svi primijetili kad je pjesma ove godine objavljena. Za razliku od ovog stoljeća, pop glazba u prošlim je desetljećima imala prepoznatljiv zvuk. Svaki je glazbeni stil počivao na prošlosti, ali svoj su zvuk znali usmjeriti prema novim idejama i popratiti ga jedinstvenim modnim izričajem, novim ritualima, plesnim pokretima i drugim. Sedamdesete su stvorile heavy metal, punk, disco i reggae, a osamdesete hiphop, synthpop i Goth. U devedesetima su procvjetali grunge i technoraveelektronski ritmovi. No, sljedeće je desetljeće dalo zamah – čemu? Hiphop i R&B grade na onome što su stvorili tijekom devedesetih, a emo je melodramatični spoj poppunka i Gotha.Jedino se avangardni žanrovi, kao što su britanski grime i dubstep te postindie zvuk Animal Collective, mogu pohvaliti svježinom i novošću, no gotovo nimalo nisu utjecali na standardnu pop glazbu. William Gibson i Bruce Sterling, tvorci cyberpunk fikcije, osmislili su pojam “nevremenost”, kojim su htjeli opisati nestanak noviteta i modernosti te uznemirujuću odsutnost suvremenosti u pop kulturi. Zoran je primjer popularnost aplikacija za obradu fotografija, naprimjer Hipstamatic i Instagram, koje digitalno simuliraju fotografije snimljene tijekom sedamdesetih i osamdesetih pomoću današnjih uređaja za fotografiranje.

Snimke trenutne nostalgije samo su djelić opsjednutosti zastarjelom tehnologijom i “mrtvim medijima”, kako kaže Sterling. Sterling današnju pop glazbu smatra nuspojavom digitalne kulture. Zanimljivo je to što je futuristička tehnologija znatno povećala prisutnost prošlosti. Od YouTubea do iTunesa, od blogova za dijeljenje datoteka do traženja video isječaka na internetu zapanjuje nas količina starih filmova, glazbe i serija. Međutim, mladi glazbenici mogu se izgubiti pod naletom različitih utjecaja jer nije lako upiti pet desetljeća pop glazbe.Za njihovu se pažnju bori sve od zapadnoafričkog guitar popa do sovjetskog novog vala i etiopljanskog electronic funka osamdesetih. Nevremenost nije samo smiješala desetljeća, već je i dokinula granice između žanrova. iPod shuffle glavna je glazbena tehnologija ove ere i gura nas u nemirno lutanje koje ipak ostaje unutar granica definiranog ukusa. iPod i slični uređaji stvorili su oprečan učinak: brišu povijesne granice glazbenih žanrova, ali slušateljima ujedno omogućuju da u potpunosti zaobiđu glazbu koja im se ne sviđa. Ako postoji moderna verzija određenom zvuku epohe, to su zasigurno nadljudski, savršeni vokali koje omogućuje AutoTune, sustav za korekciju tona glasa koji je osmislila tvrtka Antares Audio Technologies.No, kad maknete digitalni sjaj AutoTunea, teško biste mogli odrediti kojoj eri pripadaju pjesme Lady Gage, Taija Cruza i Keshe. AutoTune daje pečat današnjem popu. Jednog će dana mladi vjerojatno tragati za “starinskim” AutoTune dodacima kao što danas tragaju za starim gramofonima i zvučnicima.

Simon Reynolds