Po pitanju kršenja ljudskih prava, Ekvatorska Gvineja neosporni je svjetski predvodnik. Međutim, za ovog četvrtog po veličini izvoznika nafte, to ne predstavlja prepreku glede proširenja od strane Sjedinjenih Američkih Država, bilo komercijalno ili diplomatski.

Američke naftne kompanije ovdje su uložile milijarde dolara. Jedan američki diplomat je na jeziku od kojega zagovornicima za ljudska prava krene para na uši hvalio “blago i dobrohotno rukovodstvo” diktatora pod imenom Teodoro Obiang Nguema Mbasogo koji je na vlasti već više od 30 godina, objavljeno je na WikiLeaks. A jedan od vodećih američkih vojnih dobavljača s vezama u Pentagonu ima ugovor vrijedan nekoliko milijuna dolara o zaštiti obale i obuci vojske.Taj ugovaratelj, tvrtka Military Professional Resources Inc. (MPRI) iz Virginije, kojoj je na čelu pomoćnik bivšeg ministra obrane Donalda Rumsfelda, osigurava obale ove zemlje i vrši obuku na području ljudskih prava među policijskim službenicima predsjednika Obianga. Međutim, Ujedinjeni narodi, udruge za ljudska prava i lokalni pobunjenici tvrde da su mučenja od strane državnih vlasti i dalje sustavna pojava. Sve do ožujka, bivši je posebni savjetnik američkog predsjednika Billa Clintona Lanny J. Davis za milijun dolara godišnje pomagao Obiangu pri promjeni slike u javnosti. “On je vrlo ranjiv, nema niti jednog prijatelja”, izjavio je Davis u intervjuu krajem prošle godine.

Promatračka skupina Freedom House smjestila je Evatorsku Gvineju među deset najrepresivnijih država u svijetu, na popis pod nazivom “najgori od najgorih”. Nazvali su vladu te zemlje “iznimno korumpiranim režimom s najgorom poviješću kršenja ljudskih prava u cijeloj Africi”.Prema Ujedinjenim narodima, desetljeća represije i mučenja stvorila su kulturu straha u ovoj bivšoj španjolskoj koloniji sa 670.000 stanovnika, jedinoj zemlji u Africi u kojoj je španjolski službeni jezik.“Čak se ne potrude ni sakriti sprave za mučenje”, kaže Manfred Nowak, sve donedavna posebni izvjestitelj o mučenjima pri Ujedinjenim narodima. “Samo su sve ostavili na stolu.”Obiang je sa svojih sedamdeset godina najdugovječniji vladar u subsaharskoj Africi. Poriče navedene optužbe. “Kod nas nema mučenja. Međunarodne organizacije optužile su našu policiju za loš odnos prema zatvorenicima. Upravo zato smo angažirali MPRI koji će izvršiti obuku naše policije. Uostalom, postupci naše policije već jesu prikladni.” Na čelu tvrtke MPRI nalazi se Bantz J. Craddck, bivši zapovjednik snaga u Europi. Američko ministarstvo vanjskih poslova isprva je zabranilo ovoj kompaniji da posluje ovdje zbog užasnog stanja glede ljudskih prava u Evatorskoj Gvineji, ali je 2005., za vrijeme vladavine predsjednika Busha, konačno popustilo uslijed obećanja o reformama, izvještava skupina Human Rights Watch. Da radi na programu obuke u MPRI-ju, Nowak kaže kako bi “napustio zemlju jer bih osjećao da me iskorištavaju. Sve je to predstava za javnost.” Stanovnici ove zemlje koji su dovoljno hrabri komentirati političku klimu iza zatvorenih vrata šale se da im je uzor Sjeverna Koreja. “Svaki policajac može uhititi bilo koga, u bilo koje doba”, kaže Plácido Micó, jedini oporbeni odvjetnik, koji je uhićen nebrojeno mnogo puta.

Mučenje je “svakodnevna i vrlo prisutna pojava”, kaže on i prisjeća se kako su i njega pretukli 1992., čemu su prisustvovali i neki visoki dužnosnici. Međutim, prema podacima iz 2009. godine, američko veleposlanstvo je savjetovalo kako je “vrijeme da se prekine moralna bajka” o Ekvatorskoj Gvineji te odbacilo izvješća o korupciji. Jedno izvješće završava riječima: “Očito je da se situacija poboljšava”. Trenutni ovdašnji američki veleposlanik brani Obiangovu vladu od statistika Svjetske banke i skupina za ljudska prava koje ukazuju na golem nesrazmjer između naftnog bogatstva zemlje i sveprisutnog siromaštva među stanovništvom. “O svakoj se statistici može raspravljati”, izjavio je veleposlanik Alberto M. Fernandez. Naftne kompanije Chevron, Marathon Oil i Noble Energy već su izvršile golema ulaganja u Ekvatorskoj Gvineji. Svuda uokolo otoka Bioko, na kojemu je smješten i glavni grad Malabo, gore baklje naftnih bušotina. Prema dohotku po stanovniku, građani Ekvatorske Gvineje žive u blagostanju, poput Španjolaca i Talijana, upravo zahvaljujući nafti. Stvarna situacija je takva da gotovo 77% stanovnika živi ispod granice siromaštva. “Ovdje nitko ne želi govoriti o tome jer se svi boje , pa stoga šute”, zaključuje član oporbene stranke Abaga Barril.

Adam Nossiter