Robna razmjena Hrvatske i Crne Gore povećava se iz godine u godinu i prošle je dosegla 136 milijuna eura. Hrvatski izvoz gotovo je dvostruko veći od crnogorskog, ali izvoz raznih roba iz Crne Gore na hrvatsko tržište bilježi rast. Iz Hrvatske je u Crnu Goru prošle godine izvezeno robe u vrijednosti blizu 90 milijuna, dok je u suprotnom smjeru ukupan izvoz bio 46 milijuna eura. Iako je riječ o malenim brojkama, Hrvatska je nakon Srbije i Mađarske zemlja u koju Crna Gora najviše izvozi.

Nekad vrlo razvijene gospodarske veze uspješno se obnavljaju zahvaljujući sve učestalijoj suradnji dviju gospodarskih komora. Riješeni su i svi problemi povrata imovine hrvatskih kompanija u Crnoj Gori, prisvojenih nakon rata. U Crnoj Gori djeluje više od 60 hrvatskih kompanija koje samostalne ili kao mješovite crnogorsko-hrvatske tvrtke izvoze robu iz Hrvatske u Crnu Goru. U predstavništvu HGK u Kotoru zadovoljni su zastupljenošću hrvatskih proizvoda. Vodeće hrvatske tvrtke u Crnoj Gori su Ina Crna Gora, Podravka, Hipotekarna banka, Ledo, Konstruktor inženjering, Dalmacijacement Montenegro i Euro-unit, savi sa sjedištem u Podgorici. U strukturi proizvoda iz ukupne robne razmjene najzastupljeniji su nafta i naftni derivati, cement, aluminij i sve više poljoprivredni proizvodi. Ina je nekad u Crnoj Gori imala vodeću poziciju, a sad se polako vraća. Kad je riječ o nafti i benzinu, hrvatska naftna kompanija još dugo neće dostići grčki Hellenic Petroleum, koji je postao većinski vlasnik kotorskog Jugopetrola, ali Ina je vodeći opskrbljivač crnogorskog tržišta ukapljenim naftnim plinom. Hrvatska i Crna Gora sve tješnje surađuju i u turizmu. Zahvaljujući suradnji turističkih organizacija Dubrovnika i Boke najveći broj kruzera koji uplovljavaju u dubrovačku luku produži i za Kotor.

Lani je tako iz Dubrovnika prema Kotoru preusmjereno 316 kruzera s više od 190.000 turista. Obje komore ukazuju na mogućnost znatno veće robne razmjene poljoprivrednih proizvoda. Zasad je Crna Gora znatno uspješniji izvoznik zahvaljujući ranom voću, grožđu i breskvama, koje podgoričke Plantaže izvoze za potrebe hrvatskih trgovačkih lanaca. Međutim, proizvođači ranog voća i povrća s područja Zetske ravnice i Malesije koji su nekad opskrbljivali Dubrovačku rivijeru, pa čak i zagrebačke tržnice, sad se samo u neznatnim količinama pojavljuju na tim tržištima. U Privrednoj komori Crne Gore ističu sve veće zanimanje Hrvata za njeguški pršut. Nekad je na dubrovačko područje stizalo 100.000 njeguških pršuta godišnje, a sad ni komad. Problem su neusklađene izvozne kvote suhomesnatih proizvoda, tvrde u cetinjskom Zrnožitu, jednom od najvećih proizvođača pršuta u Crnoj Gori.