Unatoč prizvuku kontradiktornosti, budućnost ekološki osvještenog života nalazi se u gradovima, piše Financial Times. Naime stanovnici gradova su u mogućnosti ponašati se više prijateljski prema okolišu nego što su to stanovnici na selu, a razlog tome je koncentracija ljudi, vitalna infrstruktura i efikasnost koju ta međusobna blizina donosi.

Kako znanstvenici pozivaju na hitnu redukciju stakleničkih plinova radi zaustavljanja klimatskih promjena, čini se da bi upravo gradovi mogli odigrati ključnu ulogu u smanjenju emisije ugljičnog dioksida. Dobra je to vijest jer je 2007. godine, prvi puta u povjesti, broj ljudi koji žive u gradovima uvelike nadmašio one koje žive na selu. Prema podacima Ujedinjenih naroda našu planetu trenutačno naseljava 6,8 milijardi ljudi, do 2050. će taj broj dosegnuti devet milijardi, a većina njih će biti rođena u gradovima. Upravo zato arhitekti i inženjeri rade na razvijanju koncepta eko gradova koji neće imati negativnih efekata nego bi bili neutralni za okoliš, pa čak i pozitivni. Dizajneri su se koncentrirali na četiri ključna područja: energiju, vodu, otpad i transport. Clintonova klimatska inicijativa, koja se pridružila programu eko gradova, iznijela je zahtjeve koje moraju zadovoljiti takvi gradovi. Najprije moraju imati samodostatnu, stopostotnu i ugljično neutralnu proizvodnju energije. Potrebna je međupovezanost transporta koja opet treba “tjerati” ljude na prebacivanje s auta na bicikle, javni prijevoz i hodanje. Neophodno je učinkovito organiziranje i upravljanje otpadom. Posljednji ključni zahtjev se odnosi na konzerviranje resursa, uključujući maksimiziranje korištenja vode te energetske efikasnosti kao i očuvanje tla, staništa biljki i divljih životinja. Beth Ambrose, starija konzultantica u kompaniji Jones Lang LaSalle objašnjava da zadovoljavanje tih uvjeta podrazumijeva korištenje lepeze starih i novih tehnologija, od solarnih ploča do vjetroturbina ali i ustanova za recikliranje koje mogu proizvoditi energiju od otpada. Što se tiče vode, direktor u tvrtki Arup David Schofield ističe da ekološki osvješten grad može biti onaj koji ima vlastitu opskrbu vodom. Uz to se veže i infrastruktura za opskrbu iz obnovljivih izvora energije pa se i voda može reciklirati. Građevine bi trebale imati zelene krovove koji bi bili načinjeni od sloja zemlje i vegetacije pa bi se mogla skupljati kišnica. Iznimno su važne i zelene površine za opuštanje i sport. Sve je to suprotno današnjem stanju u gradovima. Ipak, da se nešto počelo raditi u tom pravcu između nekoliko neuspjelih pokušaja ističe primjer izgradnje grada Masdar u Abu Dhabiju i to “ni iz čega”. Njegovi graditelji žele napraviti prvi ugljično neutralan grad na svijetu , a u projekt su već uložili 22 milijarde dolara.