Kako bi ulice postale sigurnije za starije stanovnike, New York je produljio vrijeme za prelazak na više od 400 raskrižja.

Grad je poslao i žute školske autobuse pune ne djece, već umirovljenika, na desetke tura za kupnju. Ljudi žive u New Yorku jer ne postoji nijedno mjesto na svijetu poput njega koje pulsira životom, energijom i mnoštvom izbora, no planeri grada priznaju da bi mogao biti i nešto ljubaznije i nježnije mjesto za starenje. Napori gradske uprave koji se pojačavaju kako generacija poslijeratne djece dostiže dob za umirovljenje, rodili su se iz dobrih namjera kao i iz gospodarske strategije. “New York je već neko vrijeme mnogo sigurniji grad, a zbog toga što je bogat parkovima i kulturom polako postaje odredište umirovljenika”, izjavila je Linda I. Gibbs, zamjenica gradonačelnika za zdravstvo. “Dolaze nam ne samo umom i tijelom, već i s punim novčanicima”. Okretanje natrag prema gradovima od strane onih čiji su domovi ostali prazni nakon što su se djeca odselila, a koji se sada priključuju ljudima koji su jednostavno ostarjeli ondje gdje su bili mladi, događa se, naravno, diljem zemlje, pa New York nije jedini koji pokušava olakšati taj prijelaz. Gradovi poput Clevelanda i Portlanda u Oregonu poduzeli su određene korake da bi postali ugodnije okružje za starije građane. No, nikada se tog izazova nije prihvatio grad koji je toliko užurban i usmjeren na mladost kao što je to New York. Odjel za planiranje grada predviđa da će za 20 godina udio školaraca i umirovljenika u New Yorku biti podjednak, oko 15 posto sa svake strane, što je velika promjena u odnosu na 1950. godinu, kad je omjer školaraca i umirovljenika iznosio 2:1.

Očekuje se da će do 2030. godine broj Newyorčana starijih od 65 godina doseći 1.35 milijuna, ili porasti za 44 posto u odnosu na 2000. godinu, a što je posljedica starenja poslijeratne generacije, smanjenja plodnosti i produljenja životne dobi. Na određene se načine grad već suočio s najtežim izazovima kako postati privlačniji kako svojim starijim stanovnicima tako i onima diljem zemlje koji razmatraju mogućnost umirovljenja u četvrtima kao što su Upper East Side ili Brooklyn Heights. Stopa zločina opada već gotovo dva desetljeća, grad je proširio područja parkova više nego u bilo kojem razdoblju u svojoj povijesti, a zbog sustava 311 sada je obavljanje birokratskih poslova u vladinim agencijama i javnim uslugama uvelike olakšano. Sada grad pokušava poboljšati kvalitetu života osoba starije životne dobi na skromne, ali značajne načine. Newyorška zdravstvena akademija 2007. usvojila je zamisao Svjetske zdravstvene organizacije o stvaranju grada prilagođenog starijima i pomoć zatražila od gradskog Vijeća i ureda gradonačelnika. Akademija je održala sastanke s tisućama starijih stanovnika diljem grada. Ljudi ponajviše žele živjeti u mjestu s dobrosusjedskim odnosima, gdje je sigurno prelaziti ulicu i gdje će im lokalna lj ekar na dopustiti korištenje toaleta ili im ponuditi čašu vode. Žele bolje ulične odvode jer je teško preskakati lokve ako koristite hodalicu ili kolica. “Cijeli taj razgovor o starenju u mojim je mislima prešao od onog tragičnog i orijentiranog na umiranje do fokusa na kraj života“, rekla je Linda Gibbs, opisavši ga kao “usmjerenog više na snagu, odanost i energiju kojom starija populacija doprinosi našem gradu”. Njen ured pokušava progurati dva probna okruga prilagođena starijima, jedan u istočnom Harlemu i drugi na Upper West Sideu, a koji bi ohrabrili tvrtke da dobrovoljno prilagode uvjete starijima. Primjer toga bili bi napisi u izlozima koji ukazuju na tvrtke prilagođene za starije, dodatne klupe u parkovima i na ulicama, prikladno ulično osvjetljenje, jelovnici otisnuti većim fontom, pa čak i popust na alkohol za starije stanovnike. “Centri za starije su super, no oni su stigmatizirani sviđalo se to nama ili ne”, rekla je vijećnica Gale A. Brewer iz četvrti Upper West Side. “To jednostavno nije za svakoga. Ali klupa jest za svakoga. Popusti u trgovinama za osobe starije od 65 godina – to je za svakoga”.

Anemona Hartocollis