Od sva četiri člana Beatlesa, George Harrison najmanje se trudio biti javna ličnost. Nije ga ni najmanje brinulo što će budući naraštaji misliti o njemu. “Kad su ga znali pitati po čemu bi volio da ga se sjećaju, odgovarao bi: Nije mi stalo do toga, nije mi stalo hoće li me se sjećati”, izjavila je Olivia Harrison, koja se udala za njega 1978. godine i ostala s njim u braku sve do njegove smrti 2001. godine.

“Mislim da je stvarno bio iskren. Ne na sarkastičan način, već mu jednostavno nije bilo jasno zašto je tako bitno da ga se ljudi sjećaju.” Unatoč takvom stavu, Harrison je pomno čuvao sve što je doživio, bilo da je u pitanju snimka njegove prve pouke sitare s Ravijem Shankarom ili potpuno spakirani kovčezi s putovanja u inozemstvo, koje je spremao kao vremenske kapsule.Sve te brojne ličnosti unutar Georgea Harrisona, umjetnik i arhivist, mistik i misterija, prikazane su u novom dokumentarnom filmu pod naslovom “George Harrison: Život u materijalnom svijetu” (George Harrison: Living in the Material World), kojega je režirao Martin Scorcese, a u Sjedinjenim Američkim Državama prikazat će se na HBO-u u dva nastavka, 5. i 6. listopada. Prvi je to film kojemu je u središtu Harrison, takozvani tihi član Beatlesa, te prvi put da se Scorcese, čiji niz dokumentarnih filmova polako doseže slavu njegovih hvaljenih igranih filmova, usredotočio na Beatlese. Ovaj dokumentarni film u trajanju od tri i pol sata vrijedan je pažnje već i zbog same količine materijala koji je iskorišten za pričanje priče o Harrisonu, uključujući i dosad neprikazane snimke koje je sam Harrison čuvao u Friar Parku, svom golemom imanju u engleskom gradiću HenleyonThames, te nove intervjue s ostalim članovima benda, kolegama i voljenima kao što su Eric Clapton, Tom Patty te Dhani Harrison, sin Georgea i Olivije. Scorseseu je ovaj projekt omogućio da zaroni u život kolege umjetnika koji, baš poput njega, nikad nije imao mira. Harrisonove pjesme “nisu bile tipične pjesme rock žanra temeljenje na bluesu, već su i po strukturi i po sadržaju bile drugačije”, napisao nam je Scorsese putem elektronske pošte.

“I kao osoba se neprestano mijenjao, neprestano prelazio s jednog interesa koji ga dubinski zaokupljao na drugi, bez obzira jesu li u pitanju bili glazba, meditacija, filmovi ili obnova vrtova u Friar Parku.”Za Oliviju Harrison, ovaj film predstavlja otkrivanje suprugovog, kao i vlastitog života javnosti, a trebalo joj je nekoliko godina da se prilagodi tomu. “Gotovo ne želim da ljudi pogledaju film”, priznala je. “Osjećam se kao da svima pokazujem svoju intimu.” Kad smo je upitali je li svjesna da će ovaj dokumentarac o njezinom suprugu neupitno izazvati prepričavanje priče o pjesmi “Layla”, Claptonovoj čeznutljivoj baladi posvećenoj Pattie Boyd, Harrisonovoj prvoj supruzi (koja se kasnije udala za Claptona), Olivia je mirno prekrila uši dlanovima i počela pjevušiti “la la la la la”. Zatim je rekla: “Ako će se već snimati film o Georgeu, onda je najvažnije da u njemu bude prikazana njegova suština, a Marty je u tome uspio. A ja znam koliko je film iskren i istinit jer u meni pobuđuje određenu dozu nelagode.”Olivia kaže kako je samo nekoliko mjeseci nakon što je Harrison izgubio borbu protiv raka u dobi od 58 godina, počela dobivati ponude produkcijskih kuća koje su željele snimiti film o njegovom životu. Pogledala je 2005. godine Scorseseov dokumentarac “Bob Dylan – Put bez povratka” te istog trena znala da je pronašla pravog redatelja koji će ispričati Harrisonovu priču kako treba.

U ovom dokumentarnom filmu Paul McCartney priča o odnosu s Harrisonom, koji nije uvijek bio partnerstvo jednakih, a ponekad je znao biti i poprilično ratoboran; inače duhoviti Ringo Starr stišao se i čak pustio nekoliko suza, a Petty se prisjetio anegdote kad se povodljivi Harrison, s kojim je svirao u bendu Traveling Wilburys, pojavio pred vratima njegove kuće s gomilom havajskih gitara. Petty nam je rekao kako se razgovor o Harrisonu pred kamerama pokazao neočekivanim izazovom. “Ne želite da se nekoga poput Georgea strpa u određenu ladicu jer je on bio sjajna osoba koja se bavila najraznolikijim stvarima.” U filmu se Olivia Harrison prisjetila i incidenta iz 1999. godine, kada je jedan čovjek provalio u njihov dom i zadao nekoliko rana nožem njezinom mužu prije nego što su obuzdali napadača.“Mislim da to ne bismo smjeli smatrati određujućim trenutkom Georgeova života”, rekla je Olivia, “ali u stvarnosti je iz toga proizašlo nešto doista ključno, pa smo zbog toga i o tome porazgovarali u filmu”.Scorsese je pristao snimiti film o Harrisonu tek nakon sastanka s Olivijom tijekom kojega mu je pokazala pismo koje je George napisao majci kao mladić od dvadesetak i nešto godina.“U njemu je izražavao spoznaju, svjesnost da je život puno više od bogatstva i slave”, rekao je Scorsese. “Tu sam osobu poželio bolje upoznati.”

Dave Itzkoff