Obećanje britanske koalicijske vlade da će drastično srezati javnu potrošnju nije ništa doli loš gospodarski potez i loša politika. Stezanje proračuna doista je potrebno, ali ne u ovolikoj mjeri, ovako brzo i na ovaj način.

Rezovi najavljeni u listopadu dovest će opći oporavak u pitanje, nepošteno pritisnuti siromašnije Britance i dodatno otežati rad vlade, kao i obranu, čiji proračun će se sljedećih pet godina smanjiti deset do dvadeset posto. Raspodjela navedenih rezova odredit će globalnu ulogu ove zemlje u godinama koje slijede. Jednostavnije rečeno, najvažniji je odabir između nuklearnog oružja i postrojbi, odnosno između toga treba li sagraditi četiri nove nuklearne podmornice ili očuvati vojsku dovoljno veliku za doprinos savezničkim misijama u inozemstvu. Čak i uz bolne rezove na drugim područjima neće biti dovoljno novca za oboje. Godišnji vojni proračun Britanije iznosi 58 milijardi dolara. Zamjena navedene četiri podmornice, što žele konzervativci, glavni partneri u koalicijskoj vladi, stajala bi 30 milijardi dolara u idućih desetak godina, to jest oko tri milijarde dolara godišnje. Smanjenjem broja vojnika za 20.000 uštedilo bi se malo manje od dvije milijarde dolara godišnje, dok bi se reduciranjem podmorničkog plana, ili njegovom odgodom, koju zagovaraju manjinski partneri, liberalni demokrati, uštedilo dovoljno sredstava za održavanje vojnih snaga na 105.000 vojnika koliko ih sada broje. U ovom trenutku ne postoji razlog zbog kojega bi Britanija trebala ustrajati na podmornicama.

Postojeća flota, obnovljena 1990ih, bit će potpuno funkcionalna i sljedećih deset godina, a i dulje ako Britanija popusti svoj stav iz doba Hladnog rata prema kojemu u svakom trenu na moru mora imati barem jednu podmornicu. Također je teško razaznati zašto u suvremenom svijetu Britaniji trebaju četiri nove podmornice, od kojih svaka može nositi čak 160 nuklearnih bojnih glava. Trenutno se koristi tek djelić toga kapaciteta, oko 48 bojnih glava po podmornici ili njih ukupno 192. Naravno, u svijetu još postoje nuklearne prijetnje, od kojih su najznačajnije Sjeverna Koreja i Iran. No nuklearni kišobran Sjedinjenih Američkih Država kao i manji britanski program nuklearnog naoružanja Trident trebali bi osigurati moć i utjecaj Britanije. Britanija je prisegnula da neće smanjivati broj vojnika sve dok ima postrojbe u Afganistanu. (Premijer David Cameron kaže da očekuje potpuno povlačenje snaga do kraja 2015.) Međutim, ako se ne pronađu sredstva iz ušteda na drugim područjima, krajem desetljeća doći će do još oštrijih rezova i smanjenja, kako u mornarici, tako i u zračnim snagama. Britanija je već godinama najpouzdaniji vojni saveznik Amerike. To je dobro za Britance, za njihovu sigurnost i trajnost njihove utjecajnosti. Ali Britanija neće biti u mogućnosti ispuniti svoja obećanja ako ova vlada odluči žrtvovati broj postrojbi i nuklearni simbolizam.