Poreznim obveznicima Velike Britanije ostavljeno je popunjavanje rupe od nekoliko milijardi funti u javnim financijama jer stotine najvećih kompanija u zemlji sve više upotrebljava komplicirane i tajanstvene porezne postupke kako bi ograničili iznose koje moraju uplatiti u državnu blagajnu.

Guardianova opsežna istraga provjerila je račune najvećih britanskih kompanija i otkrila niz sofisticiranih poreznih strategija koje se, tvrde kritičari, svode na to da kompanije gotovo sasvim legalno izbjegavanju plaćanje poreza. Veo tajni koji pokriva te sheme izbjegavanja poreza toliko je teško probiti da nitko ne zna koliko poreza zapravo nestane svake godine. Britanska porezna i carinska uprava, međutim, procjenjuju da bi rupa u porezima mogla biti bilo koja svota između 3,7 i 13 milijardi funti. Komisija za javne račune Donjeg doma britanskog parlamenta smatra da je riječ o mogućih 8,5 milijardi funti, a TUC je spomenuo 12 milijardi funti. Kompanije koje su izlistane na burzi u Velikoj Britaniji nisu obvezne objaviti koliko britanskog poreza na korporacije zaista isplaćuju na račun porezne i carinska uprave. Kada je Guardian postao upit za te podatke svakoj od kompanija s FTSE 100 liste, samo dvije su poslale odgovor. Slično tome svaka kompanija je dobila pitanje o tome koja je njezina službena politika o takozvanom planiranju poreza i kako se provodi. Nijedna kompanija nije bila spremna izravno odgovoriti na pitanje. Ipak, istraživanje koje će u cijelosti biti objavljeno u sljedećih nekoliko dana ustanovilo je da je velik proizvođač pića sa sjedištem u Velikoj Britaniji Diageo plc. prenio vlasništvo brendova vrijednih milijarde funti, uključujući Johnnie Walker, J&B i Gilbey’s Gin, na nizozemsku podružnicu u kojoj poreza na zaradu nema. Dvije velike kompanije za proizvodnju lijekova prebacile su vlasništvo nad svojim brendovima na porezne oaze u Karibima. Tako je njihova britanska podružnica prisiljena plaćati tantijeme za korištenje zaštitnog znaka, što smanjuje njezin profit, a time i količinu poreza koju treba platiti u Velikoj Britaniji. Međunarodno poznata korporacija se tako strukturirala da je sada istodobno britanska javna kompanija, porezni obveznik Amsterdama, a njezini su brendovi u švicarskom vlasništvu. Poznata kompanija se namjerno natovarila dugovima kako više ne bi imala profite na koje bi morala plaćati poreze.Osim toga vrhunske knjigovodstvene kompanije naplaćuju 500.000 funti za izmišljanje svake pojedinačne sheme za izbjegavanje poreza, dok se čini kako su neke kompanije izlistane u Britaniji, a koje su prebacile upravu u Dublin kako bi se okoristile irskim režimom niskih poreza, ondje slabo zastupljene.