EN DE

Borba protiv trgovine ljudima i prostitucije

Autor: The New York Times
24. listopad 2010. u 22:00
Podijeli članak —

Više od deset godina psihologinja Iana Matei izbavljuje mlade žene iz ruku trgovaca ljudima. Do prije nekoliko godina njezino je sklonište bilo jedino u Rumunjskoj u koje su se sklanjale žrtve trgovine ljudima.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Prečesto se događa, kaže, da Rumunji te mlade žene smatraju samo prostitutkama. “One su žrtve”, izjavila je nedavno. “Premlade su da bi bile išta drugo.”Djevojke gotovo uvijek potječu iz siromašnih i nasilnih obitelji, a ponekad su roditelji ti koji ih prodaju. Neke u inozemstvo primame obećanja o dobivanju posla ili o braku. No, jednom kad napuste svoju zemlju, prodaju ih bandama te zatoče u bordel ili prisile da rade na ulici. Nedavno se Iana Matei našla u Constanti kako bi sudjelovala u snimanju filma o trgovini ljudima rumunjskog redatelja Cristiana Mungiuja.Ponekad bi se maknula sa seta kako bi provjerila trogodišnje blizance koje je nedavno usvojila. Rodila ih je jedna od žrtava trgovine, a djecu je napustila. “Oni su moja radost”, kaže. Pedesetdvogodišnja teški ovisnik o duhanskom dimu ima energije kao tinejdžerica i jednako je tako bezobzirna. “Nude im deset dana za ponovno uključenje u društvo”, komentira nedavnu odluku rumunjske vlade da omogući siguran smještaj žrtvama trgovine ljudima. “Baš krasno, nije li? Deset dana.”Kaže da je većina mladih žena koje dođu u njeno sklonište, u kojem mogu boraviti do godinu dana, u groznom stanju.

Više od deset godina psihologinja Iana Matei izbavljuje mlade žene iz ruku trgovaca ljudima. Do prije nekoliko godina njezino je sklonište bilo jedino u Rumunjskoj u koje su se sklanjale žrtve trgovine ljudima.

Prečesto se događa, kaže, da Rumunji te mlade žene smatraju samo prostitutkama. “One su žrtve”, izjavila je nedavno. “Premlade su da bi bile išta drugo.”Djevojke gotovo uvijek potječu iz siromašnih i nasilnih obitelji, a ponekad su roditelji ti koji ih prodaju. Neke u inozemstvo primame obećanja o dobivanju posla ili o braku. No, jednom kad napuste svoju zemlju, prodaju ih bandama te zatoče u bordel ili prisile da rade na ulici. Nedavno se Iana Matei našla u Constanti kako bi sudjelovala u snimanju filma o trgovini ljudima rumunjskog redatelja Cristiana Mungiuja.Ponekad bi se maknula sa seta kako bi provjerila trogodišnje blizance koje je nedavno usvojila. Rodila ih je jedna od žrtava trgovine, a djecu je napustila. “Oni su moja radost”, kaže. Pedesetdvogodišnja teški ovisnik o duhanskom dimu ima energije kao tinejdžerica i jednako je tako bezobzirna. “Nude im deset dana za ponovno uključenje u društvo”, komentira nedavnu odluku rumunjske vlade da omogući siguran smještaj žrtvama trgovine ljudima. “Baš krasno, nije li? Deset dana.”Kaže da je većina mladih žena koje dođu u njeno sklonište, u kojem mogu boraviti do godinu dana, u groznom stanju.

“Više se ne osjećaju normalno”, kaže. Trgovci se ponekad pojave u skloništu i zahtijevaju da se cure vrate. Jednom se, kaže, srela s njima pred skloništem i ispriječila im se automobilom. “Imala sam sreće da se zaštitar pojavio za minutu.”Mislila je da će se u životu baviti grafičkim dizajnom. Udala se, dobila dijete, a potom se razvela. Kad se Rumunjska budila iz komunizma, 1990. godine, sudjelovala je u uličnim prosvjedima. Jednom je tijekom policijske intervencije izgubila torbicu, a policija ju je dočekala kad se sljedeće jutro vratila kući. Odlučila je pobjeći iz zemlje i sredila da joj se sin pridruži u Australiji. Ondje je diplomirala psihologiju te počela raditi s problematičnom djecom. No, 1998. se godine vratila u Rumunjsku i nastavila rad s napuštenom djecom. Uskoro joj se policija javila tražeći uslugu. Naime, pitali su je bi li primila tri mlade prostitutke koje su odveli liječniku. Jedna od njih bila je trudna, a sve tri provele su dva tjedna u bolnici. Nakon toga, prepričava Iana Matei, služba za zbrinjavanje djece nije htjela imati posla s njima. “S vremenom sam ih smjestila u jedan stan, a nove su cure počele dolaziti”, kaže. “Tako je sve počelo.”

Suzanne Daley

Autor: The New York Times
24. listopad 2010. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close