Abboud al-Zomor, bivši obavještajac koji je osigurao oružje kojim je ubijen predsjednik Anwar el-Sadat i najozloglašeniji bivši zatvorenik u Egiptu, s oduševljenjem govori o kraju nasilnog džihada koji je nekoć i sam predvodio. “Glasači će odlučiti tko će na kraju biti pobjednik”, kaže Zomor.

“Nema više potrebe da se nasiljem okomim na one koji su nas oslobodili i omogućili nam da sudjelujemo u političkom životu zemlje.” Članovi njegove islamističke skupine i drugi salafisti, to jest islamski fundamentalisti, nekoć su bili sinonim za krvave terorističke napade. Danas se okreću demokraciji te uznemiruju sve koji smatraju da putem demokratskih izbora žele nametnuti šerijatsku vlast. Narod je 19. ožujka javno podržao izmjene Ustava, što je već odalo naznake islamističke političke vladavine jer su oni koji su se odazvali izborima zaokružili “DA” uglavnom zato što im je to bilo nametnuo kao vjerska dužnost. No, vjerojatno najveće iznenađenje islamske kampanje jest količina energije koje su uložile vjerske zajednice, koje se nekoć osuđivale demokraciju kao zapadnjačku i nevjerničku novotariju.Prema riječima viših vjerskih vođa, mlađih pobornika i stručnjaka, postoji nekoliko razloga koji su doveli do zapanjujućeg preokreta. Ponajprije se radi o potrebi da se zaštiti i ojača druga izmjena egipatskog Ustava koja uzdiže šerijatski zakon kao temelj egipatskog prava. Parlament koji će biti izabran u rujnu predvodit će sastavljanje novog Ustava. “Ako novi Ustav bude liberalno usmjeren, bit će to katastrofalno”, kaže šeik Abdel Moneim El-Shahat.

Druga je stvar ta što su se salafisti u revoluciju kasno uključili jer su mnogi imami podupirali predsjednika Hosnija Mubaraka i osuđivali prosvjednike. No, mladi su se salafisti pobunili, što je vrlo neobično u skupini koja iznimno štuje hijerarhiju. “Većina mladih salafista izjasnila se da se ne mogu držati postrani jer se radi o ispravnom cilju”, kaže Sherif Abdel Naser, dvadesetčetvorodišnji mladić egipatskoameričkog porijekla koji pohađa političke tečajeve šeika Shahata. Salafistički pokret nadahnuo je vahabizam koji je rasprostranjen u Saudijskoj Arabiji, a ondašnji je muftija izdao fetvu zbog osude arapskog ustanka, koji smatra zapadnjačkom urotom. Međutim, salafizam obuhvaća mnogo filozofija koje se kreću od apolitičnih skupina do Al-Qaide. Ima Egipćana koji su uvjereni da je vlada pustila Zomora i njemu slične na slobodu kako bi građane uplašila negativnim stranama demokracije. “Netko želi da narod pomisli da će demokracija istaknuti ono najgore u Egiptu”, kaže stručnjak za salafizam Hossam Tammam. Smatra da je takav stav pretjeran te da salafisti neće moći dulje sudjelovati u politici jer ne prihvaćaju ideju da svi Egipćani imaju jednaka prava. “Salafistički je model utemeljen na srednjovjekovnim islamskim kalifatima, gdje su manjine bile zaštićene, no morale su plaćati privilegijski porez, a nisu smjele sudjelovati u političkim i vojnim odlukama”, kaže Tammam.

Šeik Mohamed Hussein Yacoub, istaknuti vjerski dužnosnik iz Kaira, izazvao je bijes javnosti kad je rezultate referenduma nazvao “osvajanjem glasačkih listića”, iskoristivši arapsku riječ za osvajanje koja podsjeća na rane islamske ratove. Kasnije je izjavio da se samo šalio. Mnoge su salafističke skupine društveni zakon preuzele u svoje ruke, pa su tako jednom egipatskom učitelju krajem ožujka odrezali uho nakon što su ga optužili da je jednoj prostitutki iznajmio stan. Usto, vojska je 28. ožujka intervenirala da umiri nasilje u oazi Fayoum koje je izbilo nakon što su salafisti uništili prodavaonicu piva, a vlasnici prodavaonicu ubili jednog salafista. Uznemiren nasiljem, egipatski muftija Ali Gomaa planira sredinom travnja održati skup duhovnih vođa kako bi zajedničkim snagama dogovorili smjernice za razdvajanje vjerskog i političkog diskurza, što će vrijediti za muslimane i kršćane. Neki se stručnjaci nadaju da će salafisti pokušati na pozitivan način pomiriti islam s demokracijom. “Salafisti su shvatili da će ih jedino politički angažman održati na životu”, kaže Tammam. “Ako se uključe u ovdašnji politički sustav, mogu se djelomice promijeniti, no neće trajno odustati od radikalnih zamisli.”

Neil MacFarquhar; Amr Emam i Lara El Gibaly doprinijeli izvještaju