Za muslimanke 2011. godina predstavlja nadu, ali i strah. Na putu od Abu Dhabija do Njemačke 31. prosinca razgovarala sam s Fayzom, četrdesetdvogodišnjom Pakistankom koja se razvela 2001. godine i otad živi u Europi.

“Nije lako naći pravog muškarca koji bi razumio iz kakve kulture potječem”, kaže sa sjetom u glasu koju često čujem od svojih obrazovanih prijateljica muslimanki. Fayza nije željela da otkrijem njezino prezime, a kaže da je 2001. godine počela tražiti odgovore o svojoj vjeri. “Te sam se godine morala suočiti s razvodom i napadima na Sjedinjene Američke Države”, kaže. “Upitala sam se kako je moguće da moj bivši suprug i napadači nađu opravdanje za svoja djela?” Deset godina nakon napada 11. rujna muslimani su svjesni da se o njihovoj vjeri naširoko raspravlja. Zašto se muslimani ne mogu jednostavno uklopiti u zapadnjačko društvo? Radi li se o srazu kultura? Jedno će se pitanje zasigurno često ponavljati: Kakva prava imaju žene u islamu? Fayzino iskustvo samo je naznaka problema u muslimanskom svijetu, gdje pojedini muškarci nekim aspektima religije nastoje opravdati svoje postupke. Fayza je 11 godina provela u ugovorenom braku s rođakom, što u Pakistanu nije neobično. Njezin se suprug smatrao praktičnim vjernikom. Nije joj dopuštao da radi, a na kraju se ispostavilo da ju je od početka varao. “Ponašao se prema meni kao prema ropkinji, a prema drugim ženama s više poštovanja”, kaže. Kad bi se požalila, rekao bi joj da je ona njegova i da mu muslimanska vjera dopušta da se tako ponaša. “Rekla sam mu da Kuran ne opravdava to što on radi”, dodaje, citirajući jedan stih: “Bio ti muškarac ili žena, jedno ste pred drugim jednaki.” U kolovozu 2001. godine otac joj je pomogao da prekine brak. “Onda je došlo do napada 11. rujna”, dodaje Fayza. “Isprva nisam mislila da će mi utjecati na život, ali na kraju jest.”Novi brak u Pakistanu nije dolazio u obzir, a nije bilo lako niti živjeti ondje kao razvedena žena. Upitala sam Fayzu što su njezinom suprugu rekle njegova majka, tete i sestre. Blago se nasmiješila: “Ništa.” Kako je situacija u Pakistanu postajala sve nestabilnija, roditelji su je potaknuli da ode. Otišla je u Veliku Britaniju i potom u Njemačku, gdje radi kao učiteljica. Zbog sukoba u dolini Swat i pakistanskoj regiji Waziristan tisuće je ljudi ostalo bez doma, a vijesti o napadu svakodnevna su pojava u toj zemlji. Uznemiruje činjenica da su žene počele aktivno sudjelovati u sukobima u ulozi bombašica samoubojica.

Dužnosnici arapskih i zapadnjačkih obavještajnih službi predviđaju da će žene dobivati sve važniju ulogu u militantnim organizacijama, naročito u onim skupinama koje je oslabio desetogodišnji rat sa snagama SAD-a i NATO saveza. Prema njihovim riječima, žene ne privlače pozornost kao muškarci i manje ih pregledavaju kao potencijalne bombaše. I Fayza i ja smo primijetile da nas na Zapadu često podvrgavaju posebnim procedurama u zračnim lukama. Guido Steinberg, analitičar terorizma s Njemačkog instituta za međunarodna i sigurnosna pitanja, smatra da posebne provjere postoje jer su zapadnjačke obavještajne službe zaključile da sve više žena sudjeluje u džihadističkim pokretima, naprimjer dok putuju u Pakistan i Afganistan sa supruzima. Fayza kaže da se ne boji samo radikalizacije položaja žena, već i onoga što tumači kao rast desničarske politike i antimuslimanskih stavova na Zapadu.Njezinu zabrinutost pothranjuju desničari poput nizozemskog političara Gerta Wildersa koji predlaže uvođenje poreza za žene koje nose maramu, političari koji nastoje blokirati priljev useljenika u nekoć prijateljski nastrojenim zemljama kao što su Švedska i Njemačka te Thilo Sarrazin, njemački bankar koji je napisao uspješnicu u kojoj iznosi kontroverzne teorije o naslijeđenoj i razvojnoj inteligenciji. Takvo ozračje uvelo je muslimanke u čemernu 2011. godinu, kaže četrdesetdevetogodišnja Sevgi Meddur-Gleissner, psihoanalitičarka turskog porijekla koja u Njemačkoj živi već 30 godina. “Njih ti populisti koriste za projekcije negativnosti i napad na islam, naprimjer dok raspravljaju o nošenju burke ili marame.”Mnoge su muslimanke zaključile da se iz tog začaranog kruga mogu otrgnuti jedino konstruktivnim razgovorom unutar muslimanske zajednice i izvan nje. “Shvatila sam”, kaže Fayza, “da bi upravo muslimanke trebale utjecati na svoje obitelji i društvo”. Prije dva dana Fayza mi je poslala pjesmu: “Sreća te čini dragim, muka snažnim, tuga skromnim, uspjeh blistavim, ali samo ti Bog daje snagu za dalje.”

Souad Mekhennet