Bankari su završili sa skrušenim ponašanjem. Lloyd Blankfein, izvršni direktor Goldman Sachsa, usprkos padu zarade isplatio si je dioničarski bonus za 2010. u iznosu od 12,6 milijuna dolara, 40 posto više nego 2009. Brian Moynihan iz Bank of America dobio je 9 milijuna dolara u ograničenim udjelima usprkos gubicima te banke od 2,2 milijarde dolara.

The Wall Street Journal je analizom utvrdio kako su plaće i dodatni doprinosi u vodećih 25 banaka i tvrtki s Wall Streeta dosegli rekordnih 135,5 milijardi dolara. Ovaj povratak prekomjernog samonagrađivanja daje naslutiti kako se moraju poduzeti dodatne mjere glede ukroćivanja bankarskih apetita za visoko rizičnim financijskim strategijama koje ih u dobrim razdobljima zasipaju profitom, a kad stvari krenu nagore, porezni obveznici su ti koji na svoja leđa preuzimaju teret. Upravo zato bankarima gotovo nikada godina nije teška kao nama ostalima. Godine 2009., tijekom najgore financijske krize, prosječna je plaća osobe zaposlene u financijskom sektoru u New Yorku pala za 18 posto, gotovo dvostruko više nego u drugim gospodarskim sektorima. No, čak je i takva umanjena prosječna plaća još uvijek bila otprilike 2,5 puta veća od plaće zaposlenika u ostalim sektorima, a sada se i vraća u normalu puno brže. Nisu sve vijesti o plaćama financijaša loše. Banke više koriste odgođeno nagrađivanje kako bi potaknule vrhunske bankare na dugoročno razmišljanje. Banka Barclays otišla je i korak dalje te objavila plan kojim utvrđuje da će bonuse za 2010. isplatiti bankarima u kontingentnim konvertibilnim obveznicama (koko obveznicama), što bi njih trebalo dodatno potaknuti na donošenje razboritih odluka.

Koko obveznice su dugoročne obveznice koje se pretvaraju u dionice u slučaju krize. Ideja je da isplata bonusa bankarima u tim obveznicama njih potiče da održavaju poslovanje na razini solventnosti. Financijskim regulatorima osobito se sviđaju koko obveznice jer bi njihovo pretvaranje u dionice automatski smanjilo omjer zaduženosti banaka u financijskim nevoljama. Mnoge banke promatraju Barclaysov eksperiment i pitaju se mogu li ovakvi instrumenti postati modelom za cijeli sektor. Nova ograničenja koja je financijskim tvrtkama nametnuo Zakon Dodd Frank također bi trebala smanjiti rizičnost i onemogućiti još jedno urušavanje sustava. Neke rizične vrijednosnice pogurane su na regulirane burze. Nova pravila glede kapitala primorat će banke da u rezervi drže više novca nego prije. No, bili bismo budale kad bismo povjerovali da će ijedan od ovih koraka biti dovoljan. Banke i bankari moraju postati neskloniji riziku. To znači da se banke moraju smanjiti i da moraju ostvarivati manju zaradu. Želja bankara da ponovno osjete dane izdašnih isplata samo nam je podsjetnik koliko toga još treba učiniti po tom pitanju.