Kineska lunarna Nova godina uzrok je najveće migracije na svijetu jer deseci milijuna radnika putuje kući. Napuštajući na nekoliko dana tvornice koje proizvode robu koja puni svjetske trgovine, vraćaju se u svoja sela.

Prošloga je tjedna, međutim, dok su slavili godinu vola, njihova proslava bila prožeta brigama. Mnogi od njih neće imati posao na koji bi se vratili. Vrtoglavi rast Kine je zastao. I ostatak istočne Azije, koji se nadao da je nekako “odvojen” od ekonomskih trauma Zapada, pogođen je jednako snažno kao i bilo koji drugi dio svijeta, a u nekim slučajevima i snažnije. Pojavljuje se iskušenje da se na to gleda kao na kugu koja je u regiju došla izvana i kojoj se njezine vlade nisu u stanju oduprijeti niti je izliječiti. Zapravo su njihove političke pogreške odigrale ulogu u nastanku krize, pa su i lijekovi djelomično u njihovim rukama. Razmjeri i brzina te krize su šokantniji i opsežniji nego u financijskoj krizi iz 1997./98. Kineski BDP, koji je u 2007. porastao za 13 posto, jedva da je uopće rastao u posljednjem tromjesečju 2008., vidljivo je prema posljednjim podacima. Procjenjuje se da je u istom razdoblju japanski BDP pao po godišnjoj stopi od 10 posto, singapurski 17 posto, a južnokorejski 21 posto. Podaci industrijske proizvodnje pali su još oštrije te su, na primjer, u Tajvanu u prosincu potonuli za 32 posto. Neposredni uzroci su prilično jasni: golemo rješavanje zaliha i kolaps izvoza. Čak je i u Kini izvoz zastao i u prosincu pao za 2,8 posto u usporedbi s godinom prije. U istom je mjesecu japanski izvoz pao za 35 posto, a singapurski za 20 posto. Pad uvoza često je i teži: kineski je izvoz u prosincu pao za 21 posto, vijetnamski u siječnju za 45 posto. Neki su predlagali da će brzi rast trgovine unutar regije zaštititi Aziju od krize na Zapadu. Ali to se ne događa zato što je trgovina unutar Azije dio globaliziranog lanca ponude i potražnje koji se na kraju proteže do potražnje u bogatome svijetu. Neke azijske zemlje krive Zapad. Zapadni konsenzus u korist globalizacije ih je, tvrde, namamio na otvaranje svojih ekonomija i ganjanje rasta vođenog izvozom kako bi zadovoljili rupu bez dna zvanu potražnja zapadnjačkih potrošača. Bili su izdani. Financijska nesposobnost Zapada je uništila vrijednost njihovih investicija i potrošačka potražnja je presušila. Ovo objašnjenje, koje oslobađa azijske vlade od odgovornosti za ekonomske probleme, popularno je diljem regije. Doduše, nezgodno je što to daje samo jedan dio priče. Većina usporavanja regionalnog ekonomskog rasta za sada izvire, ne iz pada ukupnog izvoza, nego iz slabije domaće potražnje. Čak i u Kini, koja je glavni izvoznik u regiji, uvoz pada brže nego izvoz.