Ovaj pitoreskni gradić koji se nalazi u podnožju tirolskih Alpa Talijanima je pripao slučajno, paktom Italije i Austrije nakon Prvog svjetskog rata. Stanovnici gradića uglavnom govore njemačkim jezikom, a vlada neka tiha elegancija čime se više doima kao austrijski nego talijanski grad.

Stoga nikoga nije iznenadila izjava guvernera autonomne provincije Bolzano da se grad neće priključiti državnim proslavama 150. godišnjice ujedinjenja Italije. “Odvojili su nas od Austrije mimo naše volje”, izjavio je guverner Luis Durnwalter u intervjuu održanom u obližnjem Trentu. “Poštujem one koji žele slaviti, no ja ne vidim razloga za slavlje”. Durnwalter je dijelom zaslužan za autonomni položaj provincije, čime su joj uskraćene i pozamašne državne subvencije, a nije jedini skeptik. Umberto Bossi, čelnik Sjeverne lige, najmoćnije stranke u Berlusconijevoj koaliciji desnog centra, proslavu je nazvao “nepotrebnom i pomalo retoričnom”, a neki članovi njegove stranke ne žele ustati tijekom izvođenja državne himne. Kad se izuzme politički teatar, jasno je da polemike odražavaju nepobitnu stvarnost: dok Italija slavi 150. godišnjicu ujedinjenja, razlomljenija je nego ikad prije – politički, geografski i gospodarski. Ta je zemlja oduvijek bila skupina regija snažnih lokalnih identiteta, a ne snažna ujedinjena zemlja. Proslava ujedinjenja to je samo dodatno naglasila. Čak i danas većina Talijana više osjeća pripadnost rodnom gradu i regiji nego državi.

John Foot, profesor talijanske povijesi na Sveučilištu u Londonu, kaže da među manjim brojem Talijana sve više raste “animozitet prema državi i organizaciji vlasti”. “Animozitet bi mogao postati sve radikalniji ako budu jačale ideje o federalnoj upravi”, kaže Foot. “Došlo bi do krize institucije države, ne do rata, već do situacije poput one u Belgiji, gdje je nemoguće sastaviti vladu, gdje su regije postale toliko jake da su zapravo minidržave. U neku se ruku to već događa.”No, drugi smatraju da su takve podjele tipične za Talijane te da zapravo stvarne prijetnje nema; kao da se radi o velikoj, neposlušnoj obitelji čije članove povezuju jezik i vjera, koja se vječno svađa, a nikad se ne raspadne. “Ono što se događa u Belgiji u Italiji se neće nikad dogoditi”, kaže Giuliano Amato, bivši premijer i predsjednik odbora za organizaciju proslave ujedinjenja. “Moramo ostati zajedno kako bismo se dalje mogli svađati”, kaže ironično. “Ako ne ostanemo zajedno, s kime ćemo se svađati?”

Rachel Donadio