Oni to nazivaju “lizanjem vlastitog lakta”, što znači uspjeti izvesti nešto nemoguće. Posljednjih tjedana od prepunih ulica glavnog grada Khartouma do obično mirnog gradića Atbara, stotine, možda i tisuće sudanskih prosvjednika suprotstavljaju se policijskim palicama i suzavcu u prosvjedima protiv vlade.

Na plakatima pišu “Dolje, dolje vojna vlada”, a izvikuju “Ne, ne visoke cijene!”, čime su izazvali oštru reakciju policijskih službenika za suzbijanje pobune koji uhićuju prosvjednike i ispaljuju suzavac u bolnička dvorišta, zbog čega neki pacijenti dobivaju napadaje. Sve to potiče pitanje je li Arapsko proljeće zahvatilo i Sudan.Brojne potrebne sastavnice su tu – represivni autokratski režim koji je na vlasti već 23 godine, ozbiljna gospodarska kriza, teško naoružani pobunjenici u nekoliko kutova zemlje te žustri prosvjedni pokret koji nadilazi studente i širi se na trgovce i kućanice doslovno spremne podnijeti batine. Svemu tome pridodajte regionalna zbivanja. U Egiptu, na sjeveru, te Libiji, na sjeverozapadu, bijes javnosti (uz zračna bombardiranja NATO-a u slučaju Libije) uspio je zbaciti diktatore. Osim toga, Sudanu je zbacivanje vlada javnom pobunom jako dobro poznato iz vlastite povijesti. No mnogi sudanski stručnjaci skeptični su glede izjava da će sudanska vlada, predvođena predsjednikom Omarom Hasanom alBashirom, koji je i sam preuzeo vlast vojnim pučem 1989. godine, doista pasti.Iako polako ostaje bez novca, čime raste vjerojatnost pobune u vojsci, Bashir ima paklenski plan od kojega ne odustaje, tvrdi Andrew S. Natsios, nekada posebni američki poslanik u Sudanu i autor knjige o toj zemlji. Prema njegovom mišljenju, Bashir je izgradio vojnu silu od čak 30.000 vojnika, a koja korijene povlači iz njegovog arapskog plemena, s podzemnim barakama i skrivenim arsenalima oružja, silu koja će mu poslužiti kao posljednja linija obrane. Natsios smatra i kako je vrlo izgledno da će Bashirove snage, ako budu izazvane, pokušati od Sudana napraviti državu kojom se ne može vladati, nakon čega bi je preuzeli militantni islamisti. “Nisam optimističan glede smjera u kojemu se trenutno kreće Sjeverni Sudan, bez obzira hoće li Bashirova stranka pasti ili ne”, rekao je, misleći na Bashirovu Narodnu kongresnu stranku.E. J. Hogendoorn, projektni direktor Roga Afrike za International Crisis Group, izjavio je da neke ključne sastavnice ipak nedostaju, iako revolucionarni pritisci jačaju. “Za razliku od Egipćana, Sudancima i dalje nedostaje jedna organizirana i disciplinirana stranka poput Muslimanskog bratstva koja može oformiti samu srž prosvjednog pokreta”, kaže.

John O. Voll, profesor pri Sveučilištu Georgetown u Washingtonu i stručnjak za Sudan napominje kako se vojska zasad još nije priklonila prosvjednicima, što se pokazalo odlučujućim čimbenikom u promjenama režima 1964. i 1985. godine. Prosvjednici pak priznaju da im se pokret uglavnom temelji na odlukama donesenima na licu mjesta. “Prosvjedi nisu organizirani”, kaže jedna mlada žena koja se predstavila samo kao Mona i nije željela odati puno ime i prezime zbog straha od uhićenja. “Sve su ovo Sudanci kojima je dosta ovakvog sustava.” Dodaje: “Ja sam Sudanka i ponosna sam na svoju nacionalnost. Znam koliko je moja zemlja bogata prirodnim resursima. Zaslužujem dobar život.” Prošle godine studenti iz Khartouma putem društvenih medija organizirali su male prosvjede, koji su smjesta zagušeni. No prije nekoliko tjedana studenti su ponovno ustali, a nemiri su se proširili i na stambene četvrti u kojima živi srednji sloj. Uslijedio je takozvani Petak pješčane oluje 22. lipnja, a zatim Petak lizanja vlastitog lakta 29. lipnja, s obzirom da je petak dan molitve, pa je stoga to najbolje vrijeme za mobilizaciju većeg broja ljudi. Nemire je navodno ponukalo loše stanje u sudanskom gospodarstvu. Sredinom lipnja vlada je izjavila da si više ne može priuštiti subvencioniranje goriva. Kao posljedice toga, cijene goriva porasle su za čak 60 posto, zbog čega je i sve ostalo poskupilo. A otkad je nova država Južni Sudan, koja se odcijepila prije godinu dana, početkom ove godine potpuno prekinula s proizvodnjom nafte, ove dvije države našle su se u vrlo opasnoj mrtvoj točki. Naime, glavnina nafte nalazi se na jugu, no naftovod se proteže sjevernim dijelom. Ove dvije strane tek se trebaju dogovoriti kako podijeliti zaradu od nafte. Moyasser (24) koji kaže da prosvjeduje za “slobode”, smatra da Bashir, kojega je inače Međunarodni sud za zločine optužio za genocid u zapadnom Darfuru, nema “jasnu viziju upravljanja zemljom”. Jedno je jasno – sudanski prosvjednici nastavit će izlaziti na ulice i pokušavati polizati vlastiti lakat.

Jeffrey Gettleman; Isma’il Kuškuš pridonio izvještaju iz Khartouma u Sudanu