Dugo nakon što su analitičari ere internetskih tvrtki propali zajedno s njima, pozornost javnosti, a i sve više novca, privlači nova generacija analitičara s Wall Streeta. Investicijske se kuće bore za stručnjake za internet i društvene medije, koji priče o propasti nekadašnjih tvrtki prepričavaju ulagačima. Ti novi analitičari skaču od banke do banke i traže najvišu ponudu.

Neki godišnje zarade nekoliko milijuna dolara, a te su im svote još donedavno bile gotovo nezamislive. Čak se i na Wall Streetu neki pitaju je li ovo nova naznaka da će se zaluđenost internetom ponovno oteti kontroli. Ako se tome pridodaju nedavna previranja na financijskim tržištima, uključujući i značajan pad dionica tvrtki koje se bave tehnologijom, moglo bi se zaključiti da su neki analitičari ulagače ponovno naveli na ulaganja u potpuno pogrešnom trenutku.Gustavo Dolfino, predsjednik izvršnog odbora tvrtke WhiteRock Group, koja se bavi zapošljavanjem, ove je godine proveo testiranja za dvanaestak radnih mjesta analitičara, a 2010. godine bilo ih je tek sedam. “Tržište se užarilo”, kaže Dolfino. Wall Street traga za dobiti od javne ponude dionica tvrtki kao što je LinkedIn, Facebook i Groupon, a bankama treba netko tko će ulagačima približiti te tvrtke. Prema izjavama ljudi koji su upoznati s honorarima raznih analitičara, ovo troje u posljednje vrijeme vrlo dobro zarađuju – Douglasa Anmutha početkom godine godišnjom plaćom od oko 2 milijuna dolara pridobio je JPMorgan Chase; u ogranku britanske banke Barclays Capital zarađivao je oko 1,3 milijuna dolara. Heather Bellini u Goldman Sachs došla je zbog plaće i beneficija u iznosu od gotovo 3 milijuna dolara, a Mark Mahaney, kojeg je JPMorgan pokušao primamiti plaćom od 3 milijuna dolara, ostao je raditi za Citigroup nakon što je dobio povišicu. Analitičari su dosad zarađivali manje od brokera i bankara na Wall Streetu. Analitičarske zvijezde iz devedesetih postale su poznate nakon što se o njima sve više pričalo na Wall Streetu, no propast burze Nasdaq otkrila je da su mnogi analitičari zagovarali kupnju dionica kako bi svojim bankama osigurali značajnu investicijsku korist.

Bilo je dobro dok je trajalo, barem nekim analitičarima koji su u to vrijeme zarađivali po 15 milijuna dolara i više, no svemu je došao kraj kad su se na njih obrušila nadzorna tijela. Najveće su banke 2003. godine platile kaznu od 1,4 milijarde dolara i tada im je zabranjeno da analitička istraživanja plaćaju iz investicijskih poslova. Analitičare je trebalo plaćati na temelju staža, iskustva, kvalitete rada i potražnje na tržištu, a ne na temelju poslova za koje su pregovarali.Bez obilate potpore investicijskog bankarstva plaće analitičara drastično su se smanjile. Godine 2001. analitičari su u prosjeku zarađivali 1,45 milijuna dolara, a do 2005. godine godišnji im se prihod, prema jednom istraživanju, smanjio na manje od 800.000 dolara jer banke nisu htjele davati povišicu analitičarima koji pokrivaju industrijske grane u kojima su njihovi investicijski bankari naročito aktivni kako ne bi privukli pozornost nadzornih tijela. Obični bi Amerikanci bili presretni da godišnje zarade 800.000 dolara, no na Wall Streetu, gdje su višemilijunske plaće uobičajena stvar, takva su smanjenja strašno razočarala bivše zvijezde. Međutim, taman kad smo pomislili da su dani slave analitičara na Wall Streetu prošli, tržišta su se počela boriti za novu generaciju analitičara. Zahvaljujući dinamičnom tržištu tehnologije i tvrtkama koje se bave društvenim medijima, analitičarima internetskih tvrtki i dalje dobro ide. Za to je dijelom zaslužna i ponuda. Naime, na vrhuncu propasti internetskog tržišta čak je 616 analitičara s Wall Streeta pokrivalo internetske tvrtke, a danas ih, prema podacima Thomson Reutersa, ima 362.

Usto, samo desetak njih specijaliziralo se za dionice tvrtki koje se bave društvenim medijima, kao što je naprimjer Douglas Anmuth. Mark Mahaney iz Citigroupa pokriva Pandoru, a neki očekuju da će uskoro obuhvatiti i Facebook.Dokle god se ulagači nadmeću za te dionice, Wall Street će podizati cijenu svojih analitičara. Nije izgledno da će nova generacija internetskih analitičara ikad dosegnuti utjecaj i domašaj analitičara prijašnje internetske ere, a ironično je i to što je internet zapravo umanjio njihovu ulogu na tržištu. U današnje vrijeme ulagači pretražaju blogove i komentare, sami računaju i uspoređuju saznanja s drugim ulagačima. Radi se, naravno, i o povjerenju i ne zna se hoće li ga analitičari uspjeti vratiti. Dobra je stvar ta što su današnji analitičari umjereniji u predviđanjima od svojih prethodnika. Krajem lipnja Douglas Anmuth objavio je pozitivno izvješće o LinkedInu nakon što je tvrtka za koju radi, JPMorgan, pomogla toj tvrtki da izađe na tržište dionica.LinkedIn je, kaže, “omeo proces zapošljavanja u cijelosti”. S obzirom da se dionicom tada trgovalo po cijeni od oko 76 dolara, ciljanu je granicu odredio na 85 dolara. No 18. srpnja, nakon što su LinkedInove dionice premašile cijenu od 100 dolara, Anmuth se povukao i smanjio ocjenu na neutralnu. Ne zna se hoće li ga ulagači poslušati.

Suzanne Craig