Na trećem katu mjesnog trgovačkog centra, novi unajmljivač promiče najveći svjetski brend: Ameriku.Taj unajmljivač zove se @america, a predstavlja prvi pokušaj vlade Sjedinjenih Američkih Država da stvori punokrvni kulturalni centar od terorističkih napada iz 2001. godine.

Ova visoko tehnološka, interaktivna operacija najavljivana je kao nasljednik uvaženog Američkog kulturalnog centra u digitalnom dobu. Također je to najnoviji pokušaj američke diplomacije da pridobije mlade u iznozemstvu, a osobito u muslimanskim zemljama.Tisuće učenika i studenata ovuda su prošle od otvaranja @america u prosincu.Netom prije nedavnog posjeta pet kongresnika, centar je bio pun, bilo je tu čak 118 učenika iz Islamske srednje škole broj četiri. Ono što oduševljava tinejdžere jest izložena tehnologija: divovska verzija Google Eartha koju nazivaju Liquid Galaxy, gomile iPadova koje možete isprobati, interaktivni monitori koji objašnjavaju događaje iz poviesti.“Nije važno što misle o Sjedinjenim Američkim Državama, vole li nas, mrze ili su negdje između; mi samo želimo da nas posjeti što više ljudi”, izjavio je Matt McGowan (36), Amerikanac čija je tvrtka pobijedila na natječaju za vođenje ovog centra. Ministarstvo vanjskih poslova i ministrica Judith A. McHale, opisuju ovaj projekt kao “prvi u novoj generaciji američkih kulturalnih centara”.Generacijama je Američki kulturalni centar strancima nudio udobno okružje, naročito u glavnim gradovima zemalja u razvoju, gdje su mogli pročitati svoje prve američke novine, naučiti ponešto o sveučilišnom životu u Americi ili upoznati kongresnika.

No američka veleposlanstva diljem svijeta pretvorila su se u bunkere, a sigurnosne brige zatvorile su i brojne kulturalne centre, počesto upravo na onim mjestima gdje je skepsa prema Sjedinjenim Američkim Državama najsnažnija. Jakarta, glavni grad zemlje od gotovo 240 milijuna stanovnika i godinama meta protuameričkih terorističkih napada, nije imala kulturalni centar još od sredine 1990-ih. Broj Američkih kulturalnih centara diljem svijeta pao je s više od 300 početkom 1970-ih na samo 39. Trošak pokretanja @america stao je na pet milijuna dolara, a procjena godišnjeg proračuna mu je tri milijuna. Ciljana publika su mu mladi između 15 i 30 godina. Zidove prekrivaju ekrani na kojima se neprestano izmjenjuju najraznolikiji sadržaji, a po cijelom prostoru postavljeni su interaktivni monitori.“To dokazuje da je Amerika otvorena prema strancima. Pa, pozvali su nas, studente islamske škole!”, rekao je Ipan Jaenul Aripin (23), koji na fakultetu u Bogoru studira pravo. Eva Zahrowati (34), profesorica engleskog jezika u Islamskoj srednjoj školi broj četiri, kaže da su njezini učenici tijekom posjeta usvojili nešto američke povijesti.Međutim, dodala je kako smještaj centra, u Pacific Placeu, jednom od najluksuznijih i najstrože čuvanih trgovačkih centara u Jakarti, predstavlja “prepreku” za Indonežane poput njenih učenika.Posjetitelje se prije ulaska u @america podvrgava skeniranju cijelog tijela, dok torbe moraju ostaviti u hodniku između dvaju ogromnih vrata. “Zar nas se Amerika boji”, pita se.

Tenzije prisutne u američkoj vanjskoj politici, odnosno nedoumice između suradnje i straha, očite su već na ulazu u @america: smješten je u diskretnom kutku na trećem katu, pa ni s jednog mjesta ne možete proviriti unutra.“Slučajni prolaznici čine tek malenu skupinu od ukupnog broja posjetitelja koji je dosegnuo brojku od 5000 mjesečno”, rekao je McGowan. Planira se renoviranje hodnika u kojem se odvija sigurnosna provjera, pa će tako on imati prigušena svjetla, dok će se na zid projicirati digitalna slika Kipa slobode. Sva ta tehnologija impresionirala je Annisu Mutiaru (16), učenicu Islamske srednje škole broj četiri.Annisa nam je rekla kako joj je san otići na američko sveučilište kao što je “Harvard, Stanford, Princeton ili Columbia”.Ali nije ju zavela motivacija u pozadini pozivnice njenoj školi da posjeti centar. “Uvjerena sam da Amerika mrzi muslimane, a ja sam muslimanka”, rekla je. “I nakon dolaska ovamo sigurna sam u to.”Prerano je reći kako će @america promijeniti gledišta mladih Indonežana, smatra američki veleposlanik Scot Marciel. “Mislim da će doprinijeti promjeni, ali činjenica je da su brojni Indonežani i dalje pomalo skeptični glede Sjedinjenih Američkih Država, a ta skepsa rasla je tijekom niza godina. Pred nama je izazov da malo po malo to promijenimo.”

Norimitsu Onishi