Fanagiotis je postao anarhist u dobi od 15 godina, dok je još bio klinac iz srednje klase kojeg su privlačile borba protiv vladavine čvrste ruke i ofucana četvrt Exarcheia u središtu Atene u kojem su odrasli grčki aktivisti. Kaže da je u proteklih 26 godina bacao kamenje, boce i Molotovljeve koktele na stotinama prosvjeda protiv vlade.

Svoj identitet skriva iza maske, kape i crne odjeće koju obično nose “koukouloforoi” ili “zamaskirani” koji, prema riječima grčke policije, svaki mirni prosvjed pretvore u nasilje. Troje je ljudi poginulo tijekom posljednjega velikog prosvjeda 5. svibnja nakon što su se “koukouloforoi” izdvojili od uglavnom mirnog mnoštva od 10 0.0 0 0 prosvjednika i zapaljivim bombama napali banku Marfin Egnatia, usmrtivši troje mladih radnika. Ubijene mnogi Grci nazivaju mučenicima financijske krize, a njihove maskirane napadače ubojicama. Kršni Panagiotis, danas četrdesetjednogodišnjak, kaže da ih razumije. Nije nam htio otkriti prezime jer se boji odmazde, ali kaže da su on i drugi aktivisti iz Exarcheije zgroženi i tužni zbog smrti troje mladih bankara. “Mi smo protiv nasilja”, izjavio je uz rakiju u popularnom okupljalištu anarhista iz Exarcheije. “No kad se odlučimo za nasilje, promislimo stotinu puta zašto i kako ćemo to učiniti. Ovi klinci koji su napali 5. svibnja nisu ni minute promislili. Krenuli su uništavati samo da unište.” U državi u kojoj se izlazak naroda na ulice smatra dijelom nacionalne kulture “koukouloforoije” su dugo smatrali urba nom frakcijom koja se odvojila od anarhizma, krajnjim ljevičarima i borcima protiv globalizacije koji prenose duboku frustraciju naroda zbog nepotizma i korupcije u Grčkoj. Tijekom višemjesečnih općih štrajkova i prosvjeda protiv mjera štednje postali su glavna sila u začetku dugog razdoblja društvenih nemira koji bi mogli naštetiti gospodarskom oporavku zemlje. Međutim, “koukouloforoi” nisu ujedinjen pokret.

Prema riječima policije i stručnjaka za sigurnost, u posljednjih nekoliko godina počeli su primati odmetnike i sitne kriminalce koji nisu vezani ni uz kakvu ideologiju. “Oni nisu usklađena skupina koju je lako opisati”, kaže Mary Bossis, stručnjakinja za sigurnost i profesorica na Sveučilištu u Pireju. “Mnogi od njih su huligani ili vrlo bijesni ljudi koji samo žele nešto uništiti. Teško je danas reći koliko je aktivista među njima Odjeveni u crno, noseći kaci ge, maske i palice, “koukouloforoi” upadnu u neke od stotinjak mirnih prosvjeda koji se u Grčkoj godišnje održe. Najdraže su im mete banke, zgrade vlade i drugi simboli moći. Mnogi anarhisti kojima smo pristupili nakon prosvjeda 5. svibnja nisu pristali na razgovor uz objašnjenje da smatraju da su se grčka policija i mediji nepošteno ponijeli prema njima. Samo su rijetki poput Panagiotisa htjeli odati ime. Dvadesetjednogodišnji student i anarhist Kostas nije nam htio otkriti prezime jer strahuje od odmazde policije nakon što je razbijao izloge na prosvjedu 23. travnja protiv Međunarodnoga monetarnog fonda u središtu Atene. Kaže da simpatizira “koukouloforoije” iako nikad nije prosvjedovao s njima. Kostas živi s roditeljima u bogataškom predgrađu Halandri. Razbjesnila ga je odluka grčke vlade da od Međunarodnoga monetarnog fonda i Europske unije, koje naziva “dvama bezličnim i bezdušnim gazdama”, zatraži zajam od nekoliko milijardi dolara. Grčki političari “su kriminalci, a ne koukouloforoi”, dodao je.

Joanna Kakissis