Valutni tečajevi u slobodnom padu, golemi deficiti tekućih računa, golemi opseg posuđivanja u stranim valutama i gadne recesije: to zvuči kao sastojci kreditne krize u udaljenim zemljama trećeg svijeta osamdesetih i devedestih godina prošlog stoljeća.

Ipak, u Europi je ta zbrka zakuhana mnogo bliže kući, u zemljama istočne Europe od kojih su mnoge sada članice Europske unije. Sada će starije članice Unije morati platiti račun za njezino raščišćavanje. Mnogi stanovnici zapadne Europe, koji se kod kuće suočavaju s ozbiljnom recesijom, gledat će na to kao na nečuvenu nepravdu. Stanovnici istočne Europe su nemilice trošili na osnovi stranih investicija, žudnje za zapadnim životnim standardima i nade da će većina uskoro biti u mogućnosti usvojiti jedinstvenu europsku valutu – euro. Kritičari s određenom dozom opravdanosti tvrde da su neke od zemalja istočne Europe bile slabo pripremljene za članstvo u EU; da su loše provele ili preskočile reforme i da su protratile svoje posuđene milijarde na porast gradnje i potrošnje. Zasigurno bi one trebale platiti cijenu svoje vlastite gluposti? Međutim, ako zemlja poput Mađarske ili neka od baltičke trojke propadne, stanovnici zapadne Europe bili bi među prvima koji bi zbog toga trpjeli. Banke iz Austrije, Italije i Švedske, koje su naveliko investirale i davale kredite u istočnoj Europi, imale bi katastrofalne gubitke kada bi se vrijednosti njihove imovine istopile. Pritisak neisplaćenih kredita u kombinaciji s izbijanjem naslijeđenog protekcionističkog instinkta diljem Europe lako bi mogao uništiti najveće dostignuće EU, njezino jedinstveno tržište. Kolaps na istoku uskoro bi podigao pitanja o budućnosti samog EU. On bi destabilizirao euro jer neke zemlje članice eurozone, poput Irske i Grčke, nisu u ništa boljem stanju od istočne Europe. A to bi značilo i propast bilo kakve šanse daljnjeg proširenja EU, što bi izazvalo nove sumnje o budućim šansama zapadnog Balkana, Turske i zemalja iz bivšeg Sovjetskog Saveza. Političke posljedice odvajanja od istočne Europe mogle bi biti i ozbiljnije. Jedno od najvećih postignuća Europe u posljednjih 20 godina bilo je mirno ponovno ujedinjenje kontinenta nakon kraja sovjetskog imperija. Rusija je i sama u ozbiljnim ekonomskim problemima, ali njezini vođe i dalje revno iskorištavaju svaku šansu da ponovno uspostave svoj utjecaj u regiji. Nadalje, ako bi stanovnici istočne Europe osjetili da ih je zapadna Europa napustila, mogli bi ih zavarati onakvi populisti ili nacionalisti kakvi su tijekom europske povijesti prečesto dolazili na vlast. Pitanje za lidere zapadne Europe je kako najbolje izbjeći takvu katastrofu.