Aric Dromi,  glavni futurolog za jednog od najpoznatijih i najcjenjenijih svjetskih proizvođača vozila i vodećeg programera premium, autonomnih i električnih vozila u razgovoru za Poslovni dnevnik govori o pametnim gradovima i kako tehnologija može utjecati na njihov razvoj, te što možemo očekivati u budućnosti.

Dromi pokriva razvoj trendova na poljima znanosti i tehnologije, politike, demografije i zaštite okoliša, a u zagrebačkoj Laubi će 2. listopada govoriti na prvoj konferenciji Future Tense.On smatra da nam područja poput umjetne inteligencije, robotike, genetike, biotehnologije, neurotehnologije i prilagodljive stvarnosti omogućavaju da preispitamo i prenamijenimo svaki aspekt našeg postojanja.

Kako vidite pametne gradove u 2030? 
Otkada sam bio dijete, svaka priča o budućnosti uključivala je leteće automobile, robote, automatizaciju i nevjerojatne pejzaže. Postojale su i one više apokaliptične, distopijske verzije budućnosti. U oba slučaja, bila je to budućnost u kojoj prevladava tehnologija koja je u centru društva i njime dominira. Danas shvaćamo da nije tako jednostavno predvidjeti budućnost. Da, imamo tehnologiju za izgradnju tog sna (bio on dobar ili loš), ali najveći izazov nije tehnologija kao takva, već naša mašta ili njen nedostatak, naša sposobnost da shvatimo nove smjerove razvoja i kritički razmislimo o postojećoj infrastrukturi kako bismo bili sposobni pripremiti društvo za budućnost. Gradovi su kolijevka civilizacije, ali u prošlih više od nekoliko godina pustili smo nacije da donose odluka o "željama" i "potrebama" procesa urbanizacije. Za 30 godina većina svjetske populacije će živjeti u urbanim područjima, a pred nama je ograničeni izbor mogućnosti pred kojima trebamo stati i razmisliti kakve gradove želimo u budućnosti, donijeti odluke i promijeniti tehnologiju kako bi bila naoko nevidljiva i transparentna, izgraditi novu digitalnu infrastrukturu i sučelja za interakciju.  Ne vidim pametne gradove u budućnosti; vidim gradove učenja, gradove pomlađivanja. Gradove koji djeluju kao neorgansko proširenje organskog društva koje definira njihovo postojanje. Vidim gradove upravljane novim ekonomskim modelima i daljnjim procesima donošenja odluka, koji su usidreni u kodu, a ne u zakonima iz 18. stoljeća. Vidim gradove koji skrivaju tehnologiju i upotrebljavaju ju kako bi povećali gradsku inteligenciju, a ne s ciljem outsourcinga. Vidim virtualne krajolike koji omogućuju nove modele produktivnosti te nove materijale koji će omogućiti samoodrživo iskorištavanje energije i vrijednosti generirane ispod nultog utjecaja na okoliš. Vidim gradove koji znaju da je najznačajnija imovina koju imamo kao ljudi naša kreativnost i znatiželja i kao takvi znaju kako iskoristiti te kvalitete kako bi potaknuli svoje potencijale.

Možete li nam dati primjer gdje tehnologija ima veliki pozitivan utjecaj na funkcionalnost gradova? 
Idealan primjer je parni motor. Gledajući u našu povijest, živjeli smo raspršeni, bez ikakvog jedinstvenog ekonomskog modela ili neki čak kažu i svrhe. U pogledu proizvodnje, oslanjali smo se na prirodu. Sve se to promijenilo kad je Watt 1775. predstavio svoj parni motor i kada je započela industrijska revolucija. Inovacija i kreativnost pogurale su društvo dalje nego su to mogli i zamisliti, a mi smo se prebacili u fizičke strukture koje nazivamo gradovima.  Kako je sjekira jedna od najvažnijih tehnologija za napredak čovječanstva koja je gurnula naše evolucijske potencijale, tako je i parni motor djelovao na društvo i gradove.

Na kojem polju možemo postići najznačajniji napredak. po vašem mišljenju? Je li to promet, znanost, tehnologija u službi ljudi ili nešto drugo?
Postoji razlika između onoga što možemo i onog što bismo trebali učiniti. Trebali bismo ponovno razmotriti našu infrastrukturu.  Trebali bismo ponovno razmotriti narative etike, morala i povjerenja; tako da oni mogu transcendirati fizičko u digitalno. Trebali bismo obnoviti naše obrazovne sustave. Upravo tehnologija i znanost će nam omogućiti sve navedeno i iskorak u nepoznato.