Postoje teme o kojima se potpuno neopravdano u društvu rijetko, ako ikada raspravlja. Jedna od takvih tema je mentorstvo – praksa koja se gotovo posve izgubila. Radnici i menadžeri danas su prepušteni sami sebi, većinom zato što je poslodavcima profit najčešće važniji od dugoročnog razvoja zaposlenika.

To se polako mijenja s nedostatkom radne snage i ispuhivanjem tehnološkog balona. U Hrvatskoj temu mentorstva na dnevni red stavlja FER, konkretnije Alumni odbor FER-a koji je pokrenuo program mentorstva za sve svoje studente i alumne.

Zašto su se odlučili na ovaj potez, koja je važnost mentorstva, zašto je ono danas zapostavljeno… razgovarali smo s dr.sc. Zlatkom Tečec Ribarić, članicom Alumni odbora FER-a te voditeljicom programa mentoringa. Tečec Ribarić je i direktorica Poslovne jedinice Digitalne platforme i sustavi u Končar – Institutu za elektrotehniku. Često je, kaže, bila mentor, ali i mentorirana.

Jeste li bili u situaciji u kojoj vam je mentor uistinu bio od pomoći?
Jesam, bilo je to početkom prošle godine kada sam preuzela novu funkciju i dobila dva nova odjela u poslovnu jedinicu za koju sam bila odgovorna. Do tada smo se primarno bavili uslugama razvoja i isporukom proizvoda u području željeznice, a novi odjeli isporučuju sustave monitoringa primarne opreme u području elektroenergetike, koje je u tržišnom smislu potpuno drugačije. Kolege iz tih odjela sam poznavala, ali mi nisu bili bliski.

Pritom, Institut isporučuje te sustave monitoringa u 60 zemalja svijeta velikom broju kupaca, a u području željeznice smo imali manji broj ključnih dugogodišnjih kupaca. Bilo mi je, dakle, potrebno napraviti kompletnu promjenu načina razmišljanja i veliku prilagodbu. Nakon pet mjeseci osjećala sam se toliko iscrpljeno da više nisam znala radim li išta dobro. U to vrijeme smo, mi članovi FER Alumni Odbora, bili u procesu definiranja programa mentorstva na FER-u pa sam se odvažila nazvati jednog od članova odbora za kojega sam znala da je više puta bio u sličnoj situaciji.

Ispričala sam mu svoju priču, na što mi je odgovorio da je kroz istu situaciju prošao devet puta te da bi o tome mogao napisati knjigu. Otkrio mi je i da za prolazak kroz takvu situaciju postoje točno određeni koraci. Naveo mi je faze kroz koje svaki lider u toj situaciji prolazi; gdje stvari mogu poći po krivu te me savjetovao što bih u tadašnjoj fazi trebala napraviti. Već sam se nakon tog razgovora osjećala bolje, a kroz mjesec dana činilo mi se da su svi dotadašnji problemi nestali.

Nevjerojatno je to iskustvo. Razgovor s čovjekom koji u tvojim očima ima kredibilitet i autoritet i za koga znaš da govori iz iskustva ne može zamijeniti nikakva knjiga ili tečaj. Definitivno me osnažio. Prošlu godinu ne bih završila toliko uspješno da nisam imala to iskustvo. To je i cilj FER-ovog programa alumni mentorstva. Želimo osigurati podršku svima koji se nađu u situaciji koja im se čini teška, a u krugu svojih poznanika nemaju nekoga tko bi im mogao ponuditi.

Kako je i zašto je FER Alumni odbor pokrenuo program mentorstva?
Osim osnivanja Zaklade FER Alumni za pomoć studentima slabijeg imovinskog statusa i stvaranja aktivne FER Alumni zajednice, što su od početka bili jasni ciljevi Alumni Odbora, htjeli smo stvoriti i program benefita, svojevrsnu nagradu za članstvo kao poticaj za pridruživanje u FER alumni zajednicu i učlanjenje u Udrugu AMAC-Alumni FER. Alumni program mentorstva stvara vrijedne benefite za mentore i one s kojima mentori rade te na najbolji način povezuje alumni zajednicu.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Mentorstvo će se u programu moći pružiti, odnosno primiti, za određenu situacijsku potrebu, odnosno za konkretni problem u formi jednog razgovora s odabranim mentorom, ili u formatu razvojnog mentorstva koje će trajati cijeli semestar, a mentor i mentorirani će se nalaziti jednom mjesečno. Cilj je stvarati dugotrajne kvalitetne odnose, a vjerujemo, i prijateljstva. Na tom putu će iskusni ljudi koji su završili FER, etablirali se, stvorili svoje kompanije, ili imaju bogata iskustva rada u korporacijama, savjetima pomagati nekome tko je tek na početku puta. I to sve besplatno.

Nadam da će ovaj program postati poticaj i ostalim fakultetima da naprave programe mentorstva za svoje alumne.

Što konkretno želite postići programom?
Želimo da ljudi koje se mentorira kroz taj program dobiju podršku zahvaljujući kojoj će brže postići svoje uspjehe. U konačnici cilj nam je imati tehnološki razvijenu Hrvatsku. Svjedoci smo da su alumni FER-a često nosioci tog razvoja. No, taj uspjeh i razvoj se ne događaju samo ako ste jako pametni i imate tehnološku inovaciju.

Razvoj zahtjeva otvaranje i upravljanje tvrtkom, ali i značajan rad na sebi u smislu razvoja vještina liderstva i komunikacija, odnosno niza takozvanih mekih vještina. FER ima dovoljno alumna koji su prošli taj put i besmisleno je da mladi baš sve prolaze sami.

Želimo ubrzati tehnološki rast da uspjesi koje su FER-ovci do sada ostvarili, kroz savjete i mentorstvo, budu preneseni na mlađe generacije koje će tek stupiti na scenu. Tehnološki razvoj ne dolazi samo razvojem tehnologije. Potrebno je raditi i na razvoju ljudi koji te tehnologije nose. Moramo se pobrinuti da on bude održiv za pojedinca i za društvo. Osobni razvoj u tome je jako bitan.

Kada program kreće?
Aplikacija kojom spajamo mentore i one koje će mentorirati službeno je puštena u rad pa tako i program. Aplikaciji se može pristupiti na Alumni dijelu web stranice FER-a uz prethodnu registraciju.

Kako će program funkcionirati?
Prošlo smo ljeto odradili pilot projekt programa jer smo htjeli vidjeti kako će ljudi reagirati. “Ručno” smo spojili deset mentora i onih kojima je mentorstvo trebalo. Tada smo shvatili da proces spajanja moramo doraditi. Ispalo je da studenti koji su se javili na program nisu uvijek znali artikulirati konkretnu potrebu pa, sukladno tome, možda nisu dobili mentora koji tu potrebu može zadovoljiti.

Zaključili smo da moramo napraviti sustav spajanja te da bi za to bila najbolja aplikacija. Iako smo svi FER-ovci, moram priznati da je nije bilo jednostavno napraviti. No, ona je gotova i funkcionalna, integrirana je s FER-ovom internet stranicom i jednostavna za korištenje. Studenti se moraju samo logirati, a oni koji to više nisu, odnosno imaju status alumna, moraju se registrirati, i nakon što sustav odradi verifikaciju njihovog statusa alumna FER-a mogu početi koristiti aplikaciju.

Zasad smo identificirali 20-ak područja mentorstva, a svaki alumni koji želi biti mentor odabire područje za koje smatra da ima kompetencija. I oni koji imaju potrebu za mentorom odabiru područje koje najbliže opisuju potrebu koju žele zadovoljiti mentorstvom, nakon čega ih aplikacija vodi kroz proces spajanja. Napravili smo automatski sustav za koji mislimo da će biti samoodrživ. Nešto poput Tindera za mentorstvo.

Usto, svi mentori koji se prijave do 22. svibnja dobivaju priliku sudjelovanja na radionici koju organiziramo i na kojoj će biti obučeni od certificiranog coacha i mentora Dragana Kneževića.

Kakav je dosad interes za program?
Interes jača svakom novom informacijom o programu, a trenutno imamo omjer većeg broja mentora od onih kojih traže mentorstvo što je iznenađujuće, ali razumljivo jer je aplikacija predstavljena nedavno. Čini mi se da prosječan alumni FER-a još uvijek nije svjestan da program postoji i da mentorstvo, bilo situacijsko ili razvojno, može dobiti besplatno.

Pitanje je, također, koliko smo se mi kao nacija, s obzirom na to da nemamo mnogo mentorskih programa pri fakultetima u Hrvatskoj, navikli nekome obraćati sa svojim problemima. Svi se volimo hvaliti uspjesima, no nismo navikli na neuspjeh, naučiti iz njega te se ponovno dići. Pozvala bih stoga alumne i studente koji imaju bilo kakvo pitanje i problem da prijave potrebu.

Postoje li mogućnosti zlouporabe programa, odnosno da ga netko iskoristi za traženje zaposlenika?
Nikako ne bismo htjeli da program postane lov na talente. Zato smo napravili kodeks mentorstva koji će biti objavljen na internet stranici FER-a. Svaki mentor koji kreće u mentorski odnos morat će se držati vrijednosti koje su definirane u kodeksu. To je prije svega tehnološki razvoj društva, ali i odgovornost za preuzete zadatke, razvoj vlastitih talenata, poštovanje različitosti, suradnja.

Jeste li i vi bili mentorica i kakva su vaša iskustva?
Bila sam mentorica studentu u pilot projektu mentorstva FER-a prošlo ljeto. Također, kolegama na poslu sam mnogo puta bila mentorica. Kada ste u ulozi mentora rastete više, ili barem jednako, kao što raste onaj koga mentorirate. Ono vas stavlja u posve novu poziciju. Vratit ću se na dva odjela za koja sam postala nadležna prošle godine. Mnogo sam radila s njihovim voditeljima i ne mogu opisati osjećaj ponosa kada vidiš kako ti ljudi rastu, ali i da ti vjeruju. Kada znaš da u tome imaš određeni utjecaj, srce je uistinu puno.

Koje su odlike dobrog mentora?
Jako je bitno da mentori na pitanja ne odgovaraju primarno iz svojih cipela. Važno je da znaju slušati i procijeniti osobu koju mentoriraju, da znaju prepoznati njezine jake strane, što je muči, a što joj ide od ruke. Važno je savjetima potaknuti razvoj talenata, a ne se forsirati na ono što nekome ne ide. Svi smo mi u konačnici rođeni s onim što nam je potrebno, samo talente koje imamo moramo brusiti. Ono što nemamo, nitko nam ne može dati. Mentor koji zna slušati i vidi drugu osobu može nadograditi ili ubrzati razvoj talenata onog koga mentorira.

U konačnici, postoji studija o sreći, najduža studija na svijetu, koju je napravio Harvard. Studija je 85 godina pratila skupinu dječaka s ciljem da otkrije što život čini dobrim i dugovječnim. Na temelju dugogodišnjih upitnika dobiven je samo jedan odgovor. Za dugovječnost i zadovoljstvo najbitniji su odnosi. Pokazalo se da su ljudi koji su imali više od jedne osobe, ili barem jednu u svom životu, kojoj vjeruju i kojoj se mogu obratiti za pomoć i za koju znaju da će stati iza njih, mnogo manje bolesni, da su zadovoljni i puno sretniji.

Jedino što se broji pred kraj života nije koliko smo prihoda nekoj firmi donijeli nego kakvu smo ostavštinu odnosa ostavili i koliko smo ljudi dotaknuli. S tog aspekta je program mentorstva bitan jer postoji velika šansa da će mentori nekoga doista dotaknuti te da će možda stvoriti doživotni odnos koji će onda direktno ili indirektno učiniti da netko bude sretan i zdraviji.

No mentoriranje se izgubilo u današnje vrijeme. Rijetko koji zaposlenik ima mentora, a na njihov se nedostatak žale i osnivači startupa. Kakva je situacija u Končaru?
Prije odgovora na pitanje interesantno je spomenuti i jedno drugo istraživanje koje kaže da 90 posto ljudi koji su nekad imali mentora i sami kasnije u životu postaju mentori. Znači, to je vještina koja se uči i zarazna je.

Vezano za tvrtku u kojoj radim, moj je zahtjev kao direktorice Poslovne jedinice u KONČAR – Institutu za elektrotehniku bio da nikada ne zapošljavamo nove ljude, bez obzira koliko su nam potrebni, ako im ne možemo osigurati mentora. Smatram da je to stvar korporativne kulture koja se mora graditi od vrha tvrtke.

Da bi kompanija izgradila takvu kulturu mora imati svjesnost o važnosti talenata i njihovog razvoja. U Končar – Institutu takva je praksa nužnost jer razvijamo elektroniku i softver za primjene u kojima se, ako dođe do kvara, mogu ugroziti životi ljudi ili stvoriti velika materijalna štetu. Primjerice, elektronika za upravljanje pružnim prijelazom ili glavno računalo vlaka…

Kvaliteta te elektronike i softvera u njoj izravno ovisi o kvaliteti i stručnosti zaposlenika. Mlađi i neiskusni ljudi bez mentora taj posao jednostavno ne mogu odraditi kvalitetno. Prođu i godine mentorstva dok inženjer ne postane samostalan. Ipak, u dobu intenzivne digitalizacije i brzog razvoja proizvoda za čije stvaranje nisu nužne godine iskustva, velik je broj firmi koje mogu funkcionirati i bez mentorstva.

Posebno tijekom i nakon korona krize, svjedočili smo bumu digitalizacije. Potreba za razvojnim programerima u IKT sektoru je eksplodirala te je bila mnogo veća nego je bilo dostupnih mentora. Mladi su često bili prepušteni sami sebi, a razvoj tehnologije omogućio im je da i bez mentorstva već na fakultetu počnu ozbiljno zarađivati razvijajući softverska rješenja.

To sve dopušta firmama da zapostave mentorstvo. S obzirom na to da je mentorstvo zarazno, jedan od puteva kako to popraviti je stvaranje ovakvih programa mentorstva. Zato smo ga pokrenuli. Želimo ljudima kojima je to potrebno osigurati mentore koji će biti dostupni i spremni svoje vrijeme staviti na raspolaganje, kako bi se bolje nosili s trenutnim nedostatkom mentora u tvrtkama. Kao svojevrsna prva pomoć koja će, nadam se, postati način života.

Dugoročno, tržište rada odradit će svoje, a i nove generacije zaposlenika kojima samo zaposlenje i primanje plaće za rad neće biti dovoljan razlog da ih zadržimo. Zaposlenici će se okrenuti tvrtkama kod kojih će mentorstvo biti bitno. Moramo naći vremena za voditi računa o našem fizičkom i psihičkom zdravlju koje je preduvjet razvoja društva. Drugačije neće ići.