Dok američka administracija traži od Facebooka da ustupi podatke o policajcima i vatrogascima koji su tijekom bolovanja na toj društvenoj mreži objavljivali fotografije s ljetovanja, a Herbalife od Twittera da otkrije identitet osobe koja ga navodno kleveće na toj društvenoj mreži, kompanije u Hrvatskoj o takvim pitanjima radije ne govore.

Niti s jedne korporativne adrese nismo primili komentar o sličnim situacijama u nas. Marko Rakar, stručnjak za online komunikaciju, nije iznenađen. Ističe da tvrtke kod nas pokušavaju takve situacije rješavati daleko od očiju javnosti. "Ne bih rekao da sličnih situacija ovdje nema, no kompanije ne vole da se govori da dijele otkaze, a zaposlenici koji su zbog svojih objava na internetu dobili otkaz nemaju interesa to promovirati jer si tako smanjuju šansu za novo zaposlenje", kaže Rakar. Dodaje da korisnici moraju biti svjesni sljedećeg: čim je nešto na internetu, to je već na neki način u situaciji da bude javno.

Ilija Brajković, član Uprave agencije Akcija, ističe da privatnosti na društvenim mrežama nema i savjetuje da ako želite da nešto bude privatno, onda o tome ne pišete online. Laganje radi bolovanja smatra opravdanim razlogom za otkaz. I Brajković i Rakar upozoravaju pak na to da je traženje takvih podataka od najpoznatijih društvenih mreža legalnim pravnim kanalima gotovo nemoguć posao. Facebook i Twitter svoje podatkovne centra imaju u SAD-u i podložni su američkom zakonodavstvu. Rakar navodi kako je šansa da se provede nalog hrvatskoga suda po kojem bi neki podatkovni centar iz SAD-a morao isporučiti osobne podatke o nekom svom korisniku tvrtki u Hrvatskoj ravan nuli.

Goran Čandrlić, osnivač i direktor riječkog startupa Kisha, navodi da je ključ problema što neke kompanije ne razumiju da društvene mreže nisu iste. Svaka, kaže, ima svoje zakonitosti. "Kompanije koje idu u obračune s korisnicima na internetu ne razumiju prirodu medija i samo dokazuju da su poslovno još uvijek u 18. stoljeću", kaže Čandrlić. Umjesto toga, ističe, trebale bi transformirati svoju poslovnu kulturu, što se odnosi na zapošljavanje i brigu o zaposlenicima.

 Ilija Brajković podsjeća da na internetu uvijek ima tzv. trolova koje je teško zaustaviti jer najčešće nemaju što izgubiti. "Najgore je dodavati ulje na vatru i davati im povoda da vas 'trolaju', to je onda izgubljena bitka. U nekim slučajevima i ignoriranje je učinkovito", kaže Brajković. Marko Rakar kaže da tvrtke moraju dobro odvagnuti isplati li im se uopće ići u obračune na internetu. "Ako je tvrtka uvjerena da je u pravu, štitit će svoje interese, ali trebala bi paziti da joj se ne dogodi tzv. Streisand efekt, nazvan po poznatoj pjevačici koja je pokušala tužbom spriječiti objavu fotografija njezina raskošna doma u Malibuu, da bi na kraju baš tako privukla pozornost svih američkih medija", zaključuje Rakar.