Hrvatska je početkom 2026. godine ušla u novo porezno poglavlje. Naime, krenula je Fiskalizacija 2.0, a s njom i e-računi, AI nadzor i porezna izloženost. Kako taj proces teče u ovih pola godine te koji su bili operativni problemi, pojasnio je Frano Barišić, voditelj službe za modernizaciju i digitalizaciju poreznog sustava iz Porezne uprave.
On kaže kako je od stupanja na snagu do sada razmijenjeno više od 56 milijuna e-računa te da unutar sustava postoji preko 325.000 poslovnih subjekata koji ih razmjenjuju na takav elektronički način u B2B segmentu. U tom broju su i mali porezni obveznici kojima je Porezna omogućila besplatnu aplikaciju, a njih je preko 96 tisuća.
“Projekt smatramo izrazio uspješnim. Bilo je i nekoliko izazova na ovom putu, kao što su neznanje i strah od novoga od strane poreznih obveznika, a osim toga i tehnička usklađenost, odnosno regulacija informacijskih posrednika”, pojašnjava na konferenciji Poslovnog dnevnika Cyber Security pa kaže da takvih posrednika u Hrvatskoj ima 34, a kada je riječ o kibernetičkoj sigurnosti e-računi otvaraju novo polje potencijalnih rizika.
NPOO i privatni sektor
“Mi smo prvi u Europskoj uniji kategorizirali informacijske posrednike koji razmjenjuju račune kao ključne subjekte. To su oni koji imaju najveće metode analize i provjere poslovanja. Tražili smo ih da poštuju GDPR odredbe, moraju imati ISO certifikat, a podaci ne smiju biti u serverima izvan EU. Zaštitili smo sustav Fiskalizacije 2.0. najbolje što smo mogli.”
Profesor ekonomije na Sveučilištu Algebra Bernays i ekonomski analitičar Damir Novotny pak na to odgovara da ga muči pitanje zašto je Vlada odlučila provesti taj projekt. Iako je u pitanju digitalizacija, navodi kako je istraživanje Sveučilišta o Linzu pokazalo da je siva ekonomija u Hrvatskoj 30 posto BDP-a, što je 20 milijardi eura. “To ovaj projekt neće moći riješiti jer fiskalizacijom možete obuhvatiti samo one transakcije koje vrijede, a što je s onima u sivoj zoni koje se ne prijavljuju. To je pitanje rješavanja ekonomije u sjeni, a to je daleko iznad rada i odgovornosti Porezne uprave.”
On je postavio i pitanje zašto novac iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti ide u javni sektor. Navodi primjer grčke Vlade koja je dobila 30 milijuna eura za raspolaganje od Fonda za oporavak od covid krize, od čega je 10 milijardi otišlo privatnom sektoru, pa pita zašto mi uglavnom financiramo sve u javnom sektoru. Novotny ističe kako je veliki zagovornik digitalnih ekonomija te se zalaže za to da se digitalizira sve što je potrebno. Ipak, pita se hoće li Fiskalizacija 2.0 povećati produktivnost te kaže da ona nije neka velika novost i kako ne vidi napor da poduzeća to prihvate.
Dao je podatak kako je u Hrvatskoj 95 posto poduzeća koja su mikro i mala, a u Njemačkoj mali poduzetnici jednom godišnje podnose porezne prijave, dok je “naš porezni sustav sličniji onom pred tranzicijskom razdoblju gdje je bila apriorna kontrola svih transakcija, a ona je neprimjerena tržišno orijentiranim sustavima.” Naveo je kako je razgovarao s poduzetnicima, a oni imaju prigovore da ne vide korist za sebe u svemu ovome. Korist imaju Vlada i Porezna jer imaju više podataka. Što to Porezna uprava sada vidi bolje, prokomentirao je pak Barišić.
“Vidi podatke u skoro realnom vremenu u razini e-računa. Projekt Fiskalizacija 2.0 nije jedini fokus i jedno bitno što Porezna vidi, poanta je da imamo kvalitetne podatke u digitalnom i strukturiranom obliku”, kada je riječ o benefitima za poduzetnike ističe da imaju manje obrazaca koje moraju dostavljati.
Agenti i halucinacije
Odgovorio je i na pitanje hoćemo li u Poreznoj uskoro vidjeti i AI agente. “Imamo pilot projekt za njihovo uvođenje, ali nismo oduševljeni time da ih koristimo. Naime, pokazalo se da kada ih pitate tumačenje poreznih propisa da haluciniraju i daju krive odgovore. Pokazali su da ne mogu zamijeniti čovjeka. Možda će biti u budućnosti, ali za sada ne.”
Za kraj se profesor Novotny osvrnuo na budućnost pa rekao kako se ekonomija kreće u ciklusima i da se može predvidjeti bila bi više astrologija, a ne znanost. No, ono šo se može predvidjeti jest da će se dogoditi kriza jer događa se svako toliko.
“Krize su najčešće posljedice napuhavanja balona, a jedan od najvećih u Hrvatskoj sada su nekretnine, a ne tehnologija. AI je nova tehnologija i može puno toga riješiti, a 21. stoljeće je stoljeće kreativne ekonomije. AI može biti alat, ali ne i izvorište rasta i razvoja”, zaključio je.
