U okviru Strategije Europa 2020 Europska komisija donijela je i Digitalnu agendu kao jednu od sedam ključnih inicijativa predviđenih strateškim programom.

Njezin je cilj ostvariti održive gospodarske i društvene pogodnosti na jedinstvenom digitalnom tržištu utemeljenom na brzom i ultrabrzom internetu te interoperabilnim aplikacijama, a kako je Hrvatska dio EU znači da se taj plan mora primjenjivati i kod nas. "Za dostizanje tih ciljeva u sljedećih sedam godina bit će potrebno realizirati velike razvojne projekte odnosno investirati u broadband infrastrukturu", kaže Mladen Pejković, predsjednik Uprave Vipneta. Prema Digitalnoj agendi, objašnjava, brzi broadband do 2020. mora biti dostupan svim građanima. "Kada svi građani EU dobiju tu mogućnost, gospodarstvo će dobiti novi zamah kakav smo doživjeli u 19. stoljeću izgradnjom cesta, kanala i željeznica. Ostvarenje je predviđeno trima tehnologijama, optičkim mrežama, optičko-kabelskim mrežama te bežičnim mrežama", ističe Pejković dodajući kako je u urbanim sredinama takav razvoj u domeni realnog sektora budući da se radi o komercijalno atraktivnim područjima za koja ne možemo očekivati nikakvu potporu EU fondova. Dobra vijest je, napominje, kako je 300 tisuća kućanstava u Hrvatskoj spojeno optičko kabelskom mrežom koja je nadograđena za pružanje super brzog interneta i time već danas zadovoljava kriterije Digitalne agende.

S druge strane, prosječno niske brzine prijenosa podataka posljedica su ovisnosti o mreži bakrenih parica koja se teško nosi s modernim tehnologijama i uslugama. U ruralnim krajevima, razvoj broadband infrastrukture pitanje je pak javno-privatnog partnerstva kroz nacionalni okvir i lokalne projekte uz povlačenje novca iz EU fondova jer se radi o komercijalno teško isplativim investicijama prema EU kriterijima. No, dobra vijest, smatra Pejković je aukcijska dodjela frekvencija oslobođenih gašenjem analogne televizije dvama mobilnim operatorima čime se otvaraju vrata bržem razvoju ruralnog broadbanda temeljenom na bežičnoj tehnologiji."Vjerujem kako ćemo ostvariti digitalnu agendu, no je li to sve što bi iz ICT sektora trebali ostvariti – nije. Digitalna agenda je domaća zadaća za članice EU koje do 2020. njome moraju doći na istu razinu. Ona nije usmjerena samo na zajedničko tržište već na cijeli niz projekata u ICT-u. Iza nas su vremena eksponencijalnog rasta u komunikacijskim tehnologijama. Fiksne i mobilne komunikacije prolaze kroz transformaciju iz mreža za prijenos glasa u mreže za prijenos podataka s tim što je tehnološka transformacija izvršena, ali poslovni model je pod pritiskom investitora. Informatička grana industrije se pokazala prilično ovisnom o državnim investicijama, a u procesu informatizacije tvrtki i kućanstava nismo postali dovoljno konkurentni kroz inovacije", priča Pejković.

No, smatra kako moderna infrastruktura sama po sebi nije dovoljna za ostvarivanje Digitalne agende, a jednako važni ciljevi su  informatizacija države te dizanje informatičke pismenosti, pogotovo kod starijih generacija."U tom pogledu smo daleko iza jedne Estonije, no s druge strane nisam pesimističan oko razdoblja od sljedećih sedam godina jer jednostavno ne vjerujem kako ćemo u ovoj domeni zaostati za EU uz sve potencijale koje imamo", smatra Pejković. Među brojnim zadaćama koje su propisane Digitalnom agendom Hrvatska će se morati više pozabaviti i e-Upravom odnosno umreženosti javne uprave u kojoj kaskamo za Europom. Ministarstva i državne institucije nisu povezani ni sami među sobom, a kamoli da bi bili dostupni građanima na učinkovit način. "Hrvatska je pretposljednja u Europi po razini korištenja e-Governmenta. Posljednjih godinu dana hrvatski građani nemaju nikakvu komunikaciju s vlastitom Vladom preko e-Uprave. Demokracija se ne može razvijati ako građani ne mogu komunicirati s vladom. Cijela EU funkcionira tako da kada je jedan podatak unešen u sustav, tamo ostaje zauvijek. Tako bi trebalo biti i kod nas", upozorio je Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta izrazivši želju da nakon što jednom unese OIB da ga država distribuira na sve moguće kanale – od poduzetničke inicijative do zdravstva.

Iako se prije nekoliko godina najavljivalo velike projekte takvog umrežavanja, Pejković smatra da umreženost nije dovršena jer to očigledno nije bio prioritet premda su pokretani različiti projekti.  Ipak, Pejković je optimist po pitanju provedbe e-Uprave jer raste jaz između očekivanja građana, koji su sve više informatički pismeni, koriste napredne aplikacije na pametnim telefonima i preko interneta kupuju robu iz cijelog svijeta, te onoga što im e-država nudi. "Pod sve većim pritiskom javnosti očekujem provedbu u okviru Agende, do 2020", ističe Pejković. Ipak, iako su takvi projekti generatori informatičkog rasta, upozorava da ICT ne smijemo gledati kao industrijsku granu koja je kompletno podređena velikim državnim informatičkim projektima. "Onda ćemo završiti kao građevinski sektor!", poručuje.