Da dobrobit i blagostanje svake nacije, ali i njihova sigurnost, ovise o STEM postignućima u posljednjih su nekoliko desetljeća postale svjesne najznačajnije zemlje svijeta, objašnjava Boris Podobnik, profesor ekonomije te prodekan za istraživanja na ZŠEM-u, znanstveni novak u Centru za polimerne studije Sveučilišta u Bostonu te profesor matematike na Sveučilištu u Rijeci.

No, kako STEM discipline utječu na jednakost, odnosno nejednakost? Na postavljanje tog pitanja svestranog profesora dodatno je motivirao ekonomist Joseph Stiglitz koji je u svojoj knjizi “Cijena profita” naveo da mali dio kompanija kontrolira cjelokupne gospodarske sektore i doprinosi vrtoglavom rastu nejednakosti.

”Iako je jasno da u današnje vrijeme upravo STEM područja pokreću inovacije u ekonomiji i društvenim odnosima, još nismo u potpunosti svjesni u kojoj mjeri STEM obrazovanje kvantitativno doprinosi ekonomskoj nejednakosti i kako se STEM, ali i ne-STEM tvrtke ponašaju tijekom gospodarske krize ili pandemije”, ističe Podobnik koji je sa suradnicima – Marinom Dabić, Dorianom Wildom i Tizianom Di Matteo – istražio utjecaj STEM-a na rast bogatstva na razini pojedinaca i tvrtki.

Također, analizirali su poslovanje STEM tvrtki tijekom pandemije u znanstvenom radu “Utjecaj STEM-a na rast bogatstva na različitim razinama, od pojedinaca do tvrtki i država: Poslovanje STEM tvrtki tijekom pandemije na različitim tržištima”.

”Na razini tvrtki pokazali smo da je nejednakost kod STEM firmi veća nego kod ne-STEM firmi, a to vrijedi i za građane”, otkriva Podobnik rezultate istraživanja.

Što govori Forbesova lista?
Do njih su došli analizirajući kompanije uvrštene u američki S&P 500 te njemački i francuski DAX i CAC40. Što se pojedinaca tiče, analizirali su Forbesovu listu najbogatiji ljudi na svijetu.

Ta lista, kaže Podobnik, odnosno oni uvršteni na nju, kaže Podobnik, otkriva još jednu zanimljivost. Ispada da kod znanosti o podacima (Data Science) formalna naobrazba više nema važnu ulogu, a to dokazuju Bill Gates i Mark Zuckerberg koji su krenuli na STEM fakultet, ali ga nisu završili. Istraživači su ih ipak tretirali kao STEM diplomante.

”Danas ako riješite neki velik problem u podatkovnim znanostima, a nemate formalnu naobrazbu ili imate višu s požeškog Veleučilišta, primit će vas ne samo u svaku američku firmu, već će vas lako postaviti i za predavača na elitnim fakultetima. To vrijedi samo u Data Scienceu, ne i u fizici ili ekonomiji, a to je ipak upozorenje i prijetnja za obrazovni sustav”, ističe Podobnik.

Zanimljive rezultate pokazuje i analiza poslovanja STEM tvrtki tijekom pandemije. Ona dokazuje da su američke kompanije iz STEM područja, a koje su uvrštene u S&P 500, i u vremenima ekspanzije i u vrijeme pandemije pokazale bolje rezultate od ne-STEM firmi.

To možemo objasniti, ističe Podobnik, činjenicom da STEM firme na duge staze imaju bolje šanse jer su inovacije te koje guraju ekonomiju naprijed. “A inovacije prirodno više vezujemo uz STEM”, dodaje.

Mark Zuckerberg krenuo je na STEM fakultet, ali ga nije uspio završiti/Vicki Behringer

Međutim, takve rezultate ne pokazuju analizirane europske kompanije. Primjerice, pokazuje analiza, STEM kompanije uvrštene u njemački DAX indeks u periodu gospodarske ekspanzije ne pokazuju bolje rezultate od tvrtki koje nisu STEM.

”To je vjerojatno stoga što je Amerika atraktor za prave STEM visokotehnološke firme, a Europa baš i nije. Možete li se sjetiti neke velike europske firme koja je na razini Googlea, Tesle, Microsofta, Intela, Netflixa, ili Amazona”, pita se Podobnik.

Uistinu, Europa danas nema niti jednu tehnološku kompaniju koja može konkurirati onima iz SAD-a, pa čak i Kine. Tome je tako, objašnjava profesor, jer Amerika po glavi stanovnika ima oko dvadeset puta više venture capitala nego što ga je u EU. Usto, SAD ima i jača sveučilišta pa ne treba čuditi da od tamo dolaze sve velike inovacije.

”Europa previše preferira prosječnost, a gdje se previše gleda prosjek, nema mjesta za rijetke događaje iz kojih se rađaju velike tehnološke inovacije, ali i firme za koje smo svi čuli. U EU je malo izrazito inovativnih firmi i zato je mala razlika između STEM i ne-STEM tvrtki”, ističe Podobnik.

Hrvatska – pravo čudo
U takvom okruženju Hrvatska je zapravo, napominje, pravo čudo jer unatoč lošem poslovnom okruženju, visokoj korupciji i lošem odnosu prema poduzetništvu ima dva jednoroga. “Za usporedbu, Danska i Italija nemaju niti jednoga”, napominje.

Pa iako STEM, pokazuje istraživanje, doprinosi porastu nejednakosti, ostaje činjenica da je tehnološki razvoj, a koji se najčešće bazira na STEM disciplinama, nezaustavljiv. Težnja prema jednakosti taj razvoj neće zaustaviti, a plodove će ubirati oni koji će ulagati baš u STEM inovacije.

”Društvo mora voditi brigu o jednakosti, samo treba imati pravu mjeru. Prevelika jednakost ne ostavlja prostor za inovativnost onih koji su genijalci. No, što je idealna ili optimalna nejednakost, to je velika nepoznanica”, kaže Podobnik napominjući da je potpuna jednakost svih karakteristika komunizma, modela koji se pokazao ekonomski neučinkovit. Na potpuno drugoj strani je apsolutni libertarijanizam kojem država nije potrebna.

“Oba ekstrema nisu dobra pa je optimum negdje između. No pitanje je svih pitanja gdje je taj optimum. Društvo, dakle, uzima od onih uspješnijih i daje onima manje uspješnima, ali je pitanje koliko je optimalno, odnosno koliko smijete uzeti od uspješnijih, a da ne uništite prostor za inovaciju najuspješnijih i najgenijalnijih”, upozorava profesor Podobnik.

Europa pak, smatra, taj optimum nije uspjela pronaći. ”Europa je previše otišla u smjeru socijalizma gdje se stavlja naglasak jedino na jednakosti i dobrom životu baš svih. Europsko je društvo previše normirano, a što ima više restrikcija premalo je prostora za stupnjeve slobode koji su bitni za nove tehnološke inovacije.

Europa očito nije našla pravu ravnotežu između brige o većini ljudi i brige o onima koji su najinventivniji, a čiji bi izumi Europu u svijetu držali kao mjesto bogatstva i tehnološkog progresa. Danas svi znamo da zbog politike prevelikih poreza i regulacija EU rapidno zaostaje za Amerikom i Kinom. Pa zar nam je rat u Ukrajini trebao kako bismo odlučili proizvoditi vlastite čipove? Tajvan to može, a EU ne može!? Jadno”, upozorava.

Čuvarica starih industrija
I dok Europa, čuvarica stare i teške industrije, zahvaljujući svojim politikama zaostaje, Kina je, kao i Amerika, odavno shvatila što će biti ključno za ekonomski rast i razvoj. Kina je, ističe Podobnik, posljednjih desetljeća studente ciljano usmjeravala u STEM područja.

”U 2013. godini 40 posto studenata u Kini diplomirala je sa STEM diplomom, dvostruko više nego u SAD-u. To je vjerojatno jedan od glavnih razloga zašto je Kina prije nekih pet godina uspjela nadmašiti SAD u smislu BDP-a mjerenog paritetom kupovne moći. Kineski primjer vjerojatno otkriva da, iako je obrazovanje presudno za napredak znanja i rast, nije svako obrazovno područje podjednako hranilo inovacije i rast nekad Amerike, a danas Amerike i Kine”, napominje.