Izbor softvera dodatno je zamršen dinamičnim razvojem visokih tehnologija i modelima kojima se one distribuiraju, održavaju i licenciraju. Dobro poznate tehnike kao što je planirano zastarijevanje ne zaobilaze softver – ovdje se ono uglavnom zasniva na izdavanju novih verzija koje značajno ne doprinose funkcioniranju proizvoda, poput pomlađivanja dizajna u automobilskoj industriji. Model licenciranja softvera kao usluge (SaaS – Software as a Service) također postaje sve agresivniji, namećući svojevrsni »najam« softvera putem mjesečnih ili godišnjih pretplata. Tijekom gospodarskog rasta ova je praksa korisna za stvaranje novih i poticanje postojećih financijskih tokova, ali u vremenima recesije (poput trenutačne globalne krize) predstavlja rizik, posebno za poduzeća bez kapitalne pričuve.
Pritisak da se softver mijenja često, iako je i dalje funkcionalan, kao i prisilno stalno plaćanje doveli su do ozračja nezadovoljstva među industrijama koje postaju sve ovisnije o programskim monopolistima. U obranu pravednog, slobodnog europskog tržišta i u cilju smanjenja utjecaja programskog monopola, nakon postupnog nizanja duge povijesti parničenja, Sud Europske unije je 2012. presudio da je preprodaja softvera u Uniji legalna i da proizvođači nemaju pravo ometati vođenje ove vrste trgovine. Odluka Suda Europske unije potvrđuje naknadni razvoj posredništva za softver u Srednjoj Europi i njegovo postupno uvođenje u druge države članice.
