Iako Hrvatska srećom više nije pri vrhu globalne liste država s najvećim problemima oko zaostalih mina i neeksplodiranih sredstava iz prethodnih sukoba, naša zemlja je jedan od lidera u tehnologiji razminiravanja, što bi se u narednom razdoblju moglo još dodatno razviti.

Nakon što je, primarno zbog nacionalnih potreba, a onda sve više i potražnje na globalnom tržištu, Dok-ing razvio složene robotske sustave za razminiranje, na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva (FER) je pred završetkom projekt inteligentne tehnologije za razminiravanje koja razlikuje mine od svih ostalih metala koji se nalaze u zemlji.

Od Sirije do Kolumbije
Istraživački tim FER-a na čelu s prof. dr. Vedranom Bilasom iz Zavoda za elektroničke sustave i obradu informacija, a u kojem su i mladi znanstvenici Marko Šimić i Davorin Ambruš, razvio je sustav za prepoznavanje i razlikovanje metalnog objekta u tlu, pronađenog detektorom metala, i to na temelju njegovog oblika.

Potvrda njihovog uspjeha je sudjelovanje na ovogodišnjem skupu 8. Mine Action Technology Workshop u organizaciji Geneva International Centre for Humanitarian Demining (GICHD) u Švicarskoj.

Profesor Bilas nam pojašnjava da je bilo značajnog interesa za njihov projekt, najviše iz zemalja u kojima su mine i dalje veliki sigurnosni i društveni problem – Sirije, Iraka, Jordana, Jemena, Kambodže te Kolumbije, ali i humanitarnih i drugih specijaliziranih međunarodnih institucija za problematiku zaostalih mina.

“Ostvareni su značajni kontakti te očekujemo da će u narednih nekoliko mjeseci doći i do konkretnih ugovora. Bojim se da, nažalost, u Hrvatskoj ne postoji nikakav interes gospodarstva za implementacijom naše tehnologije te će se ona izvjesno proizvoditi negdje drugdje. Prema sadašnjim planovima ćemo uz FER otvoriti razvojnu tvrtku koja će i dalje razvijati ovu tehnologiju, a sama proizvodnja će biti u nekoj zemlji. To je šteta jer se tehnologija za razminiranje razvija u tek nekoliko zemalja, uglavnom najvećih, svijeta”, kazao je Bilas.

Komercijalna primjena može se očekivati u roku od godine dana/Ž. Hladika/PIXSELL

Dodaje da je njihov detektor, koji je kombinacija elektro-magnetskih i digitalnih vještina te umjetne inteligencije pred završetkom te se njegova komercijalna primjena može očekivati u roku od godine dana.

Detektori za mine, odnosno detektori metala, poznati su još od vremena Drugog svjetskog rata i otada se ta tehnologija usavršava uglavnom da se ide prema sve osjetljivijim uređajima, odnosno onima koji mogu detektirati sve manje metalne predmete.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

“Tu nastaju problemi zato što na mjestima na kojima je bilo ratnih djelovanja, u urbanim prostorima i drugdje zaostane jako puno metala. Još je jedan ozbiljan problem to što tlo nije magnetski neutralno.

Neka tla su magnetski vrlo aktivna, poput crvenice, i tada dođete u situaciju da tako osjetljiv instrument ne možete do kraja iskoristiti budući da vam s jedne strane smeta što tlo proizvodi određenu reakciju, a s druge strane, što se više njime krećete, otkrivate nove predmete koje je uglavnom teško razlikovati”, pojašnjava prof. Bilas.

S obzirom na to da postojeći detektori proizvode akustični signal, iskusni operateri-pirotehničari mogu, doduše, i prema zvuku razviti osjećaj na kakav bi predmet on mogao upućivati. Međutim, propisi u humanitarnom razminiranju su strogi i sve ono što je “zazujalo” pirotehničar mora izvaditi iz zemlje.

Znati položaj ‘glave’ u prostoru
Zbog toga su na FER-u prije četiri godine krenuli u svoj projekt unapređenja tehnologije u humanitarnom razminiranju, a za koji su dobili i financijsku potporu Zaklade “Find a better way” legende britanskog nogometa Sir Bobbyja Charltona.

Bilas objašnjava da se prepoznavanje objekta koje je razvijeno na FER-u temelji na signalu iz detektora metala, a da bi to bilo moguće potrebno je znati položaj “glave” detektora u prostoru u stvarnom vremenu, dok pirotehničar njime pretražuje tlo.

“Više istraživačkih grupa radi na problemu određivanja položaja, ali nisu došli do dobrog i prihvatljivog rješenja. U okviru projekta mi smo razvili i provjerili sustav za određivanje položaja u kojemu kretanje glave pratimo senzorima magnetskog polja. Stvar radi jako dobro u laboratoriju i u stvarnim uvjetima.

S tim smo mogli krenuti dalje pa smo, koristeći podatke o poziciji u prostoru i signale detektora, algoritmima “umjetne inteligencije” izveli prepoznavanje kategorija objekata”, navodi profesor Bilas.

Zaključuje da iako mu je žao što u Hrvatskoj ne postoji veliki interes gospodarstva i institucija za tematiku mina i prateće tehnologije, s druge strane mu je drago jer pokazuje da je nakon više desetljeća ovaj sigurnosni problem koji je opterećivao hrvatsku državu i društvo uglavnom riješen.