Prema Darwinovu djelu “Podrijetlo vrsta”, ne preživljavaju najpametniji, niti najjači, već oni koji se najbolje mogu prilagoditi promjenjivom okruženju u kojem se nalaze. Kad bi riječi profesora Megginsona bile istinite, kreativnost bi bila najvažnija vještina modernog doba jer nam pruža kognitivnu fleksibilnost i omogućuje zamišljanje nezamislivog. Važnost kreativnosti u našem eksponencijalno promjenjivom digitalnom svijetu prepoznali su poslodavci, konzultanti i poduzetnici u mnogim industrijama.
Osim znanosti i akademske zajednice, ekonomske organizacije i institucije diljem svijeta prepoznale su važnost kreativnosti/inovativnosti u poslovnom okruženju te promoviraju kreativnost i inovativnost kao vrhunske vještine ključne za poslove u bliskoj budućnosti koje će pojedincima pomoći da se prilagode brzim promjenama uzrokovanim tehnološkim napretkom. Umjetna inteligencija, Internet stvari, veliki podaci, strojno učenje i drugi “proizvodi” moderne tehnologije postali su prijetnja ljudskoj radnoj snazi jer prognoze predviđaju da će u bliskoj budućnosti zamijeniti ljude i da će mnoge poslove obavljati strojevi.
Od pojave generativnih AI alata, zastupljenost tehnologije u javnosti i, posljedično, tjeskoba zbog budućnosti radnih mjesta postali su još intenzivniji. U posljednjih nekoliko godina, kako su se pojavili razni veliki jezični modeli (LLM), a umjetna inteligencija (AI) je predstavljena široj javnosti, njihova predviđanja pokazala su se čak i konzervativnima. Javni nastupi rukovoditelja tehnoloških tvrtki koji govore o strojnom učenju, umjetnoj inteligenciji i LLM-u te njihovu utjecaju na tržište rada u bliskoj budućnosti i društvo općenito izazivaju tjeskobu i nelagodu u općoj populaciji. Oni čija je uloga ublažiti tu pompu i smiriti ljude koji se boje gubitka radnih mjesta zbog umjetne inteligencije, kao najbolji alat u borbi za opstanak navode kreativnost.
Deset najvažnijih vještina
Istraživanja pokazuju da su zaposlenici s razvijenim vještinama kreativnog mišljenja i rješavanja problema, kritičkog mišljenja te inovativnosti trenutačno najcjenjeniji i najtraženiji na tržištu rada, a tako će ostati i u budućnosti. Štoviše, spomenuta izvješća pokazuju ekstremnu zabrinutost među izvršnim direktorima diljem svijeta zbog “dostupnosti ključnih vještina”, što se nalazi među deset najvećih izazova u svakoj regiji te među tri najveća u Aziji i Pacifiku, Srednjoj i Istočnoj Europi te Africi. U tom kontekstu izvršni direktori također potvrđuju da “dostupnost ključnih vještina” utječe na njihove izglede za rast te da je utjecaj broj jedan “nemogućnost učinkovitog inoviranja”, što je istaknulo 55 posto ispitanika.
Analiza WEF-a predstavljena u izdanju za 2025. pruža nove uvide u očekivanja poslodavaca o tome kako će socioekonomski i tehnološki trendovi oblikovati radno mjesto budućnosti. Najnoviji pregled vještina predviđa da će 39 posto ključnih vještina radnika biti zastarjelo u sljedećih pet godina, što je nešto manje nego u prethodnoj godini. Većina tvrtki analitičko mišljenje smatra temeljnom vještinom, više od bilo koje druge vještine. Kreativno mišljenje zauzima četvrto mjesto, odmah iza otpornosti, fleksibilnosti i agilnosti te liderstva i društvenog utjecaja. Motivacija i samosvijest zauzimaju peto mjesto.
Ova kombinacija kognitivnih, samoefikasnih i interpersonalnih vještina među prvih pet naglašava važnost koju ispitanici pripisuju agilnoj, inovativnoj i suradničkoj radnoj snazi, gdje su i sposobnosti rješavanja problema i osobna otpornost ključne za uspjeh. Deset najvažnijih vještina nadopunjuju se s tehnološkom pismenošću, empatijom i aktivnim slušanjem, znatiželjom i cjeloživotnim učenjem, upravljanjem talentima te orijentacijom na usluge i uslugom za korisnike. Vještine koje odražavaju važnu ulogu tehničke stručnosti, snažnih interpersonalnih sposobnosti, emocionalne inteligencije i predanosti kontinuiranom učenju pokazuju očekivanje ispitanika da radnici moraju uravnotežiti ono što se naziva tvrdim i mekim vještinama kako bi napredovali u današnjem radnom okruženju.
Prema očekivanjima poslodavaca za razvoj vještina u sljedećih pet godina, predviđa se da će tehnološke vještine rasti po važnosti brže od bilo koje druge vrste vještina. Među njima su na vrhu popisa umjetna inteligencija i veliki podaci kao najbrže rastuće vještine, a odmah iza njih slijede mreže i kibernetička sigurnost te tehnološka pismenost. Uz ove tehnološke vještine, kreativno mišljenje i dva socio-emocionalna stava – otpornost, fleksibilnost i agilnost, uz znatiželju i cjeloživotno učenje – također se smatraju sve važnijima. Među deset najpopularnijih vještina nalaze se i liderstvo i društveni utjecaj, upravljanje talentima, analitičko mišljenje i upravljanje okolišem.
Te vještine ističu potrebu za radnicima koji mogu voditi timove, učinkovito upravljati talentima i prilagoditi se održivosti i zelenim tranzicijama u sve složenijem i međusobno povezanom svijetu. Godine 2021. McKinsey je proveo opsežno istraživanje provedeno na 18 tisuća ljudi u 15 zemalja o “specifičnim vještinama koje će trebati budući radnici”. Zaključak je bio da je COVID-19 ubrzao transformaciju radne snage, koju su u početku donijeli automatizacija, umjetna inteligencija i robotika. Izvješće je sugeriralo povećanje potražnje za tehnološkim, društvenim i emocionalnim te višim kognitivnim vještinama. Istraživanje je identificiralo 56 temeljnih vještina koje bi građanima donijele uspjeh u budućnosti rada.
Kreativna klasa i rast
Na temelju akademskog istraživanja i stručnosti McKinseyja, osmišljen je okvir temeljnih vještina koje bi, bez obzira na područje njihove specijalizacije, pomogle građanima da djeluju u digitalnim okruženjima, dodaju vrijednost izvan tehnologije i uspješno se prilagode stalnim promjenama u svojim radnim okruženjima. Okvir se sastoji od četiri široke kategorije vještina – kognitivnih, digitalnih, interpersonalnih i samovođenja te 13 zasebnih skupina vještina koje pripadaju tim kategorijama. Sužavajući ga, identificirali su 56 različitih elemenata talenta (DELTA) koji pripadaju u te skupine vještina.
Kreativnost je navedena kao vještina mentalne fleksibilnosti u kategoriji kognitivnih vještina, što se razlikuje od većine okvira, taksonomija i praktičnih modela jer oni obično klasificiraju kreativnost u skupine “mekih vještina” ili “interpersonalnih vještina”.
Nadalje, istraživanje tvrtke Deloitte sugerira da organizacije koje uvode pristup temeljen na vještinama imaju 63 posto veću vjerojatnost da će postići dobre rezultate od onih koje nisu usvojile prakse temeljene na vještinama, tj. organizacija tradicionalno strukturiranih oko radnih mjesta. “S rastućom važnošću agilnosti i fleksibilnosti radnog mjesta te s rastućom vrijednosti inovacija i kreativnosti, lideri traže nove načine rada – a nemirni zaposlenici postaju otvoreniji nego ikada za velike promjene.”
Richard Florida podiže važnost kreativnosti u suvremenom gospodarstvu na novu razinu, identificirajući pojavu potpuno nove društvene klase koja preoblikuje gospodarstvo, geografiju i radno mjesto 21. stoljeća. Naziva je kreativnom klasom i opisuje kao klasu sastavljenu od različitih profesija, uključujući inženjere, menadžere, akademike, glazbenike, istraživače, dizajnere, poduzetnike, odvjetnike, pjesnike i programere, a zajedničko im je da se njihov rad vrti oko stvaranja novih oblika. Sa “sve dominantnijim kreativnim etosom” kreativna klasa radnika utječe na organizaciju radnih mjesta, uspjeh tvrtki i prosperitet gradova.
Važan aspekt u istraživanju kreativnosti i inovativnosti je njihov utjecaj na unaprjeđenje gospodarstva i konkurentnosti zemlje. Istraživanja pokazuju snažnu korelaciju između kreativnosti i gospodarskog rasta, konkurentnosti i prosperiteta. Naprimjer, zemlje koje postižu visoke rezultate na listi Globalnog indeksa kreativnosti imaju “više razine produktivnosti (mjerene kao ekonomski učinak po osobi), konkurentnosti, poduzetništva i ukupnog ljudskog razvoja”.
Prema europskoj inovacijskoj ljestvici (European Innovation Scoreboard), Hrvatska je smještena u kategoriju “umjereni inovator” s rezultatima od 71,6 posto prosjeka EU-a u 2025. godini. Među državama članicama EU-a zauzima 21. mjesto i 25. mjesto među EU i susjednim zemljama. Hrvatska je po rezultatima ispod prosjeka umjerenih inovatora u EU (71,6% u odnosu na 85,9% prosjeka EU u 2025. godini).
Još jedan važan aspekt koji treba promatrati u kontekstu kreativnosti/inovativnosti u eri 4. (i 5.!) industrijske revolucije je “kibernetički šok”. U uvodu ovog teksta spomenuli smo umjetnu inteligenciju kao jedan od motiva za poticanje kreativnosti. Društvo koje postaje kibernetičko još je jedan motiv povezan s tehnologijom, a posljednjih je godina provedeno mnogo istraživanja na tu temu.
‘Gledati preko horizonta’
Kibernetički šok paralelan je šoku Sputnika za SAD 50-ih godina prošlog stoljeća, koji remeti tradicionalno razmišljanje, proširuje implikacije Industrije 4.0 na različite sektore i razvija se u “Društvo 5.0”, gdje tehnologija ima za cilj poboljšati ljudske sposobnosti. U Društvu 5.0, integracija kibernetičkog i fizičkog svijeta izaziva zabrinutost zbog mogućnosti da umjetna inteligencija zasjeni ljudsku kreativnost, a umjetna inteligencija koristi se u tradicionalno ljudskim kreativnim domenama.
Opasnost oslanjanja na umjetnu inteligenciju je u tome što ona poglavito obrađuje postojeće znanje, a ne proizvodi radikalnu ili disruptivnu kreativnost. Ovaj postupni pristup, vezan zakonom opadajućih prinosa, ne može pratiti tempo promjena. Umjesto toga, postoji potreba za “genezom”, odnosno stvaranjem prethodno neviđenih rješenja za nove probleme. Iako umjetna inteligencija i digitalne tehnologije mogu ponuditi korist, riskiraju da kreativnost odvedu uskim putem opadajućih prinosa, potencijalno gušeći ljudske inovacije i prilagodljivost. Budućnost kreativnosti može ovisiti o pronalaženju ravnoteže između korištenja tehnologije i poticanja istinskoga ljudskog uvida.
Izazovi modernog svijeta i prateći rizici za poduzeća su multidisciplinarni, složeni, komplicirani i ponekad kaotični, a proizlaze iz proturječnih okolnosti. U okolnostima brzo mijenjajućeg svijeta te rizičnog i nesigurnog okruženja, da bismo mogli planirati i strategizirati, moramo biti sposobni “gledati preko horizonta” i prevladati nepoznato zamišljajući nezamislivo, a da bismo to mogli učiniti, potrebna nam je desna hemisfera mozga koja omogućuje korištenje divergentnog mišljenja i kreativnost.
Ako želimo “vidjeti preko horizonta” i aktivno upravljati budućim scenarijima, ne možemo se oslanjati isključivo na prošle podatke. Umjesto toga, moramo koristiti svoju maštu kako bismo razmišljali o nezamislivom. Primjenom divergentnog mišljenja proširujemo broj mogućnosti, čime možemo transformirati neizvjesnost (nepoznate nepoznanice i nepoznate poznanice) u rizike (poznate nepoznanice), dodijeliti im vjerojatnosti te olakšati predviđanja, a samim time i donošenje odluka.
* Autori članka su Darija Korkut i Robert Kopal
