Shoutem, hrvatsko-američka platforma za izradu mobilnih aplikacija, ulazi u novu fazu rasta. Nakon vlasničke transakcije, nove investicije i planiranog preuzimanja američkog konkurenta, tvrtka još snažnije okreće fokus prema SAD-u, ali razvoj proizvoda i dalje zadržava u Hrvatskoj.
Platforma, koja je nastala iz nekadašnjeg Fivea, danas klijentima omogućuje da bez dubokog tehničkog znanja izrađuju mobilne aplikacije, dok za velike sustave razvija složena prilagođena rješenja. Među klijentima su im i američka sveučilišta, a jedan od projekata uključuje aplikaciju namijenjenu pomoći osobama koje se bore s ovisnostima.
O tome kako umjetna inteligencija mijenja razvoj softvera, zašto hrvatske tvrtke teško osvajaju Ameriku, što Europi nedostaje da bi izgradila vlastite tehnološke divove i zašto je paralelno sa softverom pokrenuo i brend granole, razgovarali smo s Kristijanom Perićem, glavnim izvršnim direktorom Shoutema.
U rujnu vas je preuzela grupacija The Ethos Team, a nedavno ste osigurali i novu investiciju od milijun dolara od prilično nesvakidašnjeg kruga investitora u kojem su NHL zvijezde i američki akademici. Kako je došlo do toga?
U Shoutem je ušla grupacija The Ethos Team koja nam je prije toga bila klijent. Riječ je o većoj marketinškoj agenciji iz Michigana koja nas je koristila kao ‘white label’ rješenje. Jedan od suosnivača bivši je student i hokejaš sa Sveučilišta u Michiganu. U Americi alumni mreže funkcioniraju potpuno drukčije i povezanije nego kod nas, to su nevjerojatno snažne poslovne poluge koje otvaraju vrata, kontakte i kapital, što se dogodilo i u našem slučaju. Iza ove investicije stoji vrlo zanimljiva grupa ljudi.
Među investitorima su Dylan Larkin, kapetan Detroit Red Wingsa i osvajač zlatne medalje s reprezentacijom SAD-a, Santa Ono, bivši predsjednik Universityja of Michigan, a danas globalni predsjednik Ellison Institute of Technology (instituta koji je osnovao Larry Ellison), te uspješni poduzetnik Noah Hoffman. Ono što nam oni donose puno je više od samoga kapitala. Donose iskustvo, mrežu kontakata i pristup američkom tržištu koji je teško izgraditi iz Hrvatske. U ovoj fazi razvoja to nam je jednako važno kao i sama investicija.
Uz svježi kapital od milijun dolara, u planu je i preuzimanje američkoga konkurenta. U kojoj je to fazi i što vam ta akvizicija donosi?
Osnivača te tvrtke poznajem godinama. Nedavno mi se javio jer je odlučio zatvoriti taj dio poslovanja i fokusirati se na prilagođene projekte. Vrlo brzo smo se čuli i krenuli u razgovore. Trenutačno je potpisano pismo namjere i plan je kroz 30 dana preuzeti taj posao. Nakon toga slijedi tranzicija koja će trajati nekoliko mjeseci jer moramo prebaciti sve klijente kod nas. Ne želimo žuriti. To nam donosi veće prihode, veću bazu klijenata i potencijalno bolju poziciju za iduće investicije ako se odlučimo za agresivniji rast.
Što je zapravo Shoutem danas i što on rješava klijentima?
Najjednostavnije rečeno, Shoutem je WordPress za mobilne aplikacije. Osoba bez tehničkih znanja može uzeti ideju, odabrati dostupne module, povezati ih i sama složiti funkcionalnu aplikaciju. Povrh toga, Platforma je ‘open source’, što znači da se na gotove funkcionalnosti mogu graditi potpuno prilagođena rješenja. Upravo zato imamo i mnogo ‘enterprise’ klijenata, tj. većih poslovnih korisnika kojima ne treba samo jednostavna aplikacija, nego složeniji proizvod integriran u njihove interne procese.
Niste programer, a vodite tehnološku tvrtku – kako ste od brendinga, marketinga i prodaje došli na čelo Shoutema?
Kada vodite proizvod koji je napravljen upravo zato da ljudima bez tehničkog predznanja omogući ulazak u tech svijet, onda to što niste programer zapravo postaje vaša prednost jer savršeno razumijete krajnjega korisnika. Moj put nije bio klasičan put za nekoga iz tehnološke industrije. Počeo sam u brendingu i marketingu, zatim godinama vodio prodaju i poslovni razvoj pa je preuzimanje vođenja tvrtke zapravo došlo kao prirodan nastavak tog puta. Ali, tijekom godina naučio sam jako puno o tehnologiji i proizvodu. Ne morate znati sve programirati da biste vodili tehnološku tvrtku, ali morate dovoljno razumjeti proizvod da možete postaviti prava pitanja, procijeniti specifikaciju i prepoznati kad nešto nije u redu. Opet, da ne znam ništa, bilo bi mi puno teže voditi takav posao. Ovako mogu razumjeti i poslovnu i tehničku stranu.
Kakvi su vaši klijenti? Možete li dati konkretan primjer?
Imamo nekoliko tipova ‘enterprise’ klijenata. Jedni nas licenciraju i pod svojim brendom izrađuju aplikacije, a mi im pružamo kompletnu tehnološku infrastrukturu. Dobar primjer je Zing, koji na Shoutemovoj platformi pod vlastitim brendom izrađuje aplikacije za škole. Danas ih imaju stotine, dok se mi u pozadini brinemo o tehnologiji, razvoju platforme i infrastrukturi.
Drugi tip klijenata su tvrtke i institucije koje žele riješiti svoje interne procese. Veliki su nam klijenti i američka sveučilišta. Primjerice, sa Sveučilištem u Alabami radimo na aplikaciji Vital Alabama, koja pomaže ljudima koji se bore s ovisnošću o alkoholu i drogama. Putem aplikacije mogu kontaktirati stručnjake, pronaći ustanove i dobiti konkretnu podršku.
Ondje fakulteti funkcioniraju drukčije nego kod nas. Imaju velike proračune, donatore i sustav u kojem se ideje profesora i studenata mogu relativno brzo pretvoriti u proizvod. Ako vjeruju da projekt ima smisla, spremni su uložiti ozbiljan novac.
Koliko je Shoutem danas velik – koliko klijenata, korisnika ili aplikacija je nastalo na platformi?
Danas nas je 12 zaposlenih, uz vanjske suradnike koje uključujemo ovisno o potrebama pojedinog projekta. Tim čine developeri te ljudi u prodaji, marketingu i korisničkoj podršci.
Shoutem je kroz gotovo 15 godina prošao različite faze razvoja, a danas smo relativno malen, ali vrlo specijaliziran tim koji upravlja velikom i kompleksnom globalnom platformom. Upravo nam takva struktura omogućuje da budemo brzi, fleksibilni i da se možemo ozbiljno posvetiti svakom većem projektu. U idućem razdoblju planiramo dodatno širiti tim, u prvome redu u razvoju proizvoda, ali i u prodaji i marketingu.
Shoutem je nastao puno prije velikog procvata umjetne inteligencije. Kada ste ozbiljno ušli u AI?
Kad se AI pojavio, svi smo, naravno, eksperimentirali. No, u našem proizvodu u početku nije bilo puno prostora za ozbiljnu primjenu, osim da programerima pomaže u pisanju koda. I tu smo bili oprezni jer nije dovoljno da AI nešto generira – to mora biti pouzdano, održivo i upotrebljivo u proizvodu koji već ima ozbiljnu kompleksnost.
Pravi zaokret dogodio se u veljači. Od tada intenzivno ulažemo u optimizaciju cijelog procesa izrade aplikacija. Vlastiti AI model ne razvijamo. Naš je proizvod velik i složen i prvo je trebalo naučiti model kako mi pišemo kod, kako se širi postojeća baza i kako se radi na našoj arhitekturi. Isprobali smo više alata, a glavni nam je Claude jer se pokazao najboljim za ono što nama treba.
Koji je krajnji cilj te primjene umjetne inteligencije u Shoutemu?
Cilj je da korisnik u jednom trenutku može promptom dobiti velik dio aplikacije. Dakle, napiše što želi, a sustav mu složi strukturu i funkcionalnosti. On bi onda trebao unijeti sadržaj i doraditi detalje.
Ne govorim o tome da će AI sam napraviti sve, ali cilj nam je da generira možda 90 posto osnovne aplikacije. To je s produktne strane jedan od glavnih smjerova razvoja. Drugi je daljnje širenje tržišta, prije svega u Americi, koja nam je već sada najvažnije tržište.
Znači li to da programeri postaju višak?
Ne. Mislim da se već sada pokazuje da priča kako će jedan čovjek voditi tvrtku, a računalo na polici razvijati proizvode jednostavno nije realna. AI je odličan za prototipiranje i može pomoći početnicima, ali kad zapne i pojavi se ozbiljan problem, bez intervencije čovjeka ne zna dalje. Za iskusne programere to je, međutim, iznimno moćan alat. Ne ukida znanje, nego ga umnaža. Od veljače su moji programeri u nekim zadacima i do 50 puta produktivniji. Prije je bilo puno više stresa, a sada im je gušt raditi jer mogu brže doći do rezultata.
Da to prevedem u brojke: verziju platforme koju danas imamo razvijalo je oko 60 ljudi gotovo dvije godine, uz ulaganje od približno 2,5 milijuna eura. Danas bismo, uz AI alate, velik dio tog posla mogli napraviti s timom od četvero ili petero ljudi. No, ako govorimo o tome trebaju li programeri strahovati za posao samo ću reći da nakon ljeta planiramo zaposliti nove programere, a ne otpuštati.
Gdje je tu prilika za domaći IT sektor?
Prilika je golema, pogotovo izvan same informatike. Zamislite proizvodnu tvrtku s nekoliko stotina zaposlenih koja nema ozbiljan interni IT. U takvim sustavima postoji golema količina repetitivnog uredskog posla koji bi se mogao automatizirati. Problem je što se ljudi u takvim tvrtkama često boje optimizacije jer misle da će ostati bez posla, a poanta bi trebala biti da AI preuzme dosadne i ponavljajuće zadatke, a da ljudi rade pametnije stvari. Tu naše IT tvrtke imaju veliku priliku. Ne treba čekati da takve kompanije same dođu i zatraže AI rješenje. Treba im ponuditi racionalizaciju procesa, pokazati konkretne uštede i objasniti što mogu dobiti. Tržište postoji, samo ga treba znati uzeti.
Kako uopće pratite brzinu promjena u tehnologiji?
Stalno. Koristimo Slack, imamo kanale u kojima dijelimo sve što se događa – nove alate, promjene, najave, rizike, ideje. Dobri developeri ionako prate što se događa u svijetu. Mi konkretno moramo pratiti i Appleove i Googleove smjernice, koje se stalno mijenjaju. Imamo interne sastanke, sprintove, godišnje planove i svoje glavne ciljeve.
Kako je hrvatska tvrtka uopće završila u Americi?
Shoutem postoji gotovo 15 godina. Interno je razvijen u agenciji Five, koju je poslije preuzela Endava. Uvijek je postojala sinergija između Fivea i Shoutema. U jednom trenutku tadašnji vlasnici odlučili su se jače okrenuti Americi, neki od njih su se preselili i tako je krenula ta priča. Vrlo rano smo shvatili da je Amerika najveće i najvažnije tržište za informatiku. Tamo se stvari brže događaju, tržište lakše prihvaća nove ideje, ljudi su spremniji riskirati, a regulacija je drukčija nego u Europi.
Što bi domaća tvrtka trebala napraviti ako želi uspjeti na američkom tržištu?
Mora se pripremiti na to da je jako teško. Često me prijatelji iz IT-a pitaju znam li nekoga tko im može pomoći da dođu do Amerike. No, istina je neugodna: ili morate biti fizički ondje, ili morate imati nekoga tko je ondje i kome vjerujete.
Amerika vam je glavno tržište?
Fokus nam je danas gotovo u potpunosti na američkom tržištu. Nedavno smo zatvorili investiciju od milijun dolara, a ulagati ćemo poglavito u razvoj proizvoda, odnosno duboku implementaciju umjetne inteligencije u Shoutem, ali i u marketing, prodaju te širenje tima u Hrvatskoj i SAD-u. Mislim da se trenutačno događa najveća promjena u software industriji u posljednjih desetak godina. AI neće biti samo još jedna funkcionalnost unutar proizvoda, nego će potpuno promijeniti način na koji se softver razvija. Upravo zato želimo biti među prvima koji će to iskoristiti i napraviti platformu na kojoj će velik dio razvoja mobilnih aplikacija biti automatiziran uz pomoć AI-ja.
Kako naplaćujete Shoutem?
Shoutem je ‘subscription based business’, dakle, pretplatnički model. To je jedna od boljih stvari kod takvog proizvoda. Korisnik može sam složiti aplikaciju od dostupnih funkcionalnosti i plaćati mjesečnu pretplatu, najčešće od 100 do 300 dolara. Ako korisnik želi da mu mi iz postojećih funkcionalnosti složimo kompleksniju aplikaciju, to je najčešće u rangu od 10 do 15 tisuća dolara. Ozbiljnije prilagodbe idu i više, sto tisuća dolara pa nadalje, ovisno o zahtjevima.
Vodite aplikacije s milijunima korisnika i osjetljivim podacima. Kako ih štitite?
Od prvoga dana imamo osobu posvećenu sigurnosti. To nam je iznimno važno jer imamo aplikacije koje koriste milijuni ljudi, a neke od njih imaju i vrlo osjetljive podatke. U projektu sa Sveučilištem u Alabami radimo i aplikacije za liječnike, što uključuje osjetljive informacije. Zato smo morali proći američki HIPAA standard. To nije nešto što se radi usput. Morate imati ljude i procese koji se bave sigurnošću. U Americi bi i najmanji propust bio golem problem, i pravno i reputacijski.
Čelnici velikih tehnoloških kompanija upozoravaju da bi AI uskoro mogao sam probijati zaštite. Brine li vas to?
Ne gledam na to tako crno, po prirodi sam optimist. Ako stalno razmišljamo o tome kako će nas AI pregaziti, uzeti nam poslove i uništiti sustave, mislim da pretjerujemo. Vjerujem da će nam umjetna inteligencija poboljšati život u mnogim područjim, od medicine i bolnica do informatike i svakodnevnog rada. Naravno, postoje rizici i treba ih regulirati, ali ne mislim da je rješenje stalno stvarati paniku.
Europa voli regulirati i vjerojatno će u tome djelomično uspjeti. No, problem je dublji: Europa nema tehnološke divove poput OpenAI-ja, Anthropica ili Mete. Amerikanci su svjetlosnim godinama ispred nas, a njihove tvrtke dobivaju milijarde državnih potpora. Kod nas je često obrnuto, čim netko dobije potporu, javnost ga napadne.
Rimac je jedna od najsvjetlijih priča koja se dogodila u hrvatskoj povijesti, ali i dobar primjer toga koliko se u Hrvatskoj rasprava brzo pretvori u sumnju. U Americi je državna potpora Tesli dio šire priče o nacionalnom tehnološkom uspjehu. Kod nas se uspjeh prečesto dočeka nepovjerenjem.
Bi li Shoutem htio biti dio nekog europskog tehnološkog konzorcija?
Mi smo premali za to. Imamo 20-ak ljudi i realno ne znam što bismo mi mogli napraviti u takvom konzorciju. Mislim da bi Europa bila pametnija kad bi ozbiljno podupirala konkretne inicijative, startupe i tvrtke koje već rade. Ljudi postoje, znanje postoji, ali nedostaje zaleđe. Američke tehnološke tvrtke dobivaju goleme potpore i zato se mogu razvijati brže. U Europi je puno više administracije i opreza.
Kako gledate na podatkovne centre u Hrvatskoj?
Oko takvih projekata često se govori mnogo gluposti. Naravno da treba paziti na resurse, pogotovo na potrošnju vode i podzemne vode. Ali, ako se projekt napravi dobro, može biti koristan i za IT sektor i za državu. Za IT tvrtke to potencijalno znači bolju i jeftiniju infrastrukturu. Ne vidim zašto dio infrastrukture ne bi bio u Europi ili Hrvatskoj, umjesto da sve ovisi o Americi. Data centri se grade po cijelom svijetu.
Poslujete u više od 70 zemalja. Koja su tržišta najnaprednija?
Amerika je i dalje daleko ispred svih. Trenutačno smo prisutni u 78 zemalja, ali najveći dio poslovanja dolazi iz SAD-a. Europa je znatno manji dio, a Amerika ostaje glavno tržište. Azija je dinamična i zanimljiva, ali se i ondje teško probiti bez lokalne prisutnosti. Zanimljive su i pojedine zemlje u Africi, primjerice, Kenija i Etiopija, kao i Srednja Amerika, gdje se dosta ulaže. Europa je sporija. Naravno, ima uspješnih europskih i hrvatskih primjera, ali ukupno gledano, teže se mijenja. Ona je, kako se kaže, stara dama.
Kako se nosite s pritiskom takvog posla?
Sport me vraća na tvorničke postavke. Neki ljudi treniraju ujutro, ali meni to ne odgovara. Ja
treniram navečer, nakon posla, kad je glava potpuno ispražnjena. Trčim duge distance, trail i ultra trail. Nedavno sam trčao 80 kilometara po Pirinejima, s oko 4000 metara uspona. Bavio sam se i stolnim tenisom na dosta dobroj razini, a volim i ronjenje. U poslu koji je stalno pod pritiskom sport nije luksuz, nego nužnost. Pratim i san, puls, oporavak. Naravno, nekad spavam dobro, nekad loše, ali trening mi je najbolji način da se ispraznim. Netko će izabrati jogu, netko nešto drugo, ali mislim da je za stresne poslove jako važno imati neki ventil.
I onda ste iz softvera skočili u – granolu. Kako je nastao No Cap?
S poslovnim partnerom puno trčim, a kad puno trčiš, treba ti dobro gorivo. Nismo nalazili
granolu kakvu bismo stvarno htjeli jesti, pa smo počeli razmišljati možemo li je napraviti
sami. Tako je nastao No!Cap, koji smo lansirali prije tri mjeseca. To je premium proizvod, isključivo
D2C, prodaje se preko webshopa i zasad je jako dobro prihvaćen među sportašima i ljudima
koji paze što jedu. Naša je deklaracija na prednjoj strani proizvoda jer nemamo što skrivati. Nemamo
stabilizatore ni punila. To je proizvod za ljude koji čitaju sastav i kojima nije problem platiti
nešto više ako vide vrijednost.
Gdje proizvodite?
Proizvodnju smo smjestili u Požegi, kod malog proizvodnog pogona koji već radi kekse i
slične proizvode za hotele. Recept je naš, a oni nam pružaju uslugu pečenja, pakiranja,
skladištenja i slanja. U početku smo razmišljali o vlastitoj proizvodnji, pećima i pakirnici, ali smo brzo shvatili da to nema smisla. Ovako smo pronašli dobar model, a posebno mi je drago što na neki način
pomažemo kraju iz kojeg dolazim.
Gdje se vidite za 3 godine, Shoutem, granola ili nešto treće?
Prije nekoliko godina sigurno ne bih predvidio da ću istodobno voditi tehnološku tvrtku i
razvijati brend granole. Zato sam prestao raditi previše precizne planove o tome gdje ću biti
za tri ili pet godina. Obično se najzanimljivije stvari dogode izvan njih. Shoutem danas ima možda najveći potencijal u svojoj povijesti, a No!Cap je tek na početku i jako me zanima koliko daleko možemo doći s oba projekta. Ali poznavajući sebe, bilo bi neobično da se putem ne pojavi i nešto treće. Ideja ne nedostaje. Neke već postoje, neke tek treba prepoznati, ali naučio sam da je zanimljivije prvo nešto napraviti, a tek onda o tome pričati.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu